Savjeti znalaca česta su pojava zbog koje mnogi ne učine ništa u životu. Od roditelja koji savjetuju djecu da je važan siguran posao i mirovina, gdje na kraju umirovljenici postaju socijalni slučajevi, do pregršt prijatelja i poznanika koji daju tako inteligentne savjete, a sami su na rubu egzistencije.

Znalci znaju kako se liječi, za njih je medicina prevara, ali kada imaju prijelom kosti itekako se ne liječe u kućnoj radionici već odlaze u bolnicu na rendgen. Znalci su odlični izbornici, oni znaju koji bi sastav trebao igrati iako nikoga nisu trenirali, oni su ekonomski stručnjaci i znaju kako riješiti ekonomsku krizu, oni su i poljoprivrednici i misle da je eko proizvodnja lagana stvar gdje bez ikakvog problema možemo prijeći na zdravu proizvodnju, a zadržati sadašnje navike života. Imamo ateističke znalce koji znaju da ništa ne postoji ali nisu bili na kraju svemira već iz svoje sobe tvrde nešto o čemu nemaju pojma. Na kraju imamo i duhovne znalce oni govore prepusti se Bogu, Bog će riješiti tvoj problem, ako ga ne riješi onda se nisi dovoljno prepustio, moraš još više raditi na prepuštanju. Oni imaju savršene savjete, neki od njih su se tim savjetima obogatili. Ako ih poslušate morate, ipak, pripaziti da, ako se dovoljno prepustite, netko treba platiti vaše račune.

Mnogi daju savjete, ali ne vide svoju poziciju, ne mogu se susresti s time da je ogromna većina znalaca ustvari neostvarena i zbog toga jalna. Oni nemaju koncentraciju za slušanje, oni ne istražuju,  ne gledaju na svijet kao mogućnost učenja i učestvovanja u životu i nemaju priznanje u sebi da ono malo što znaš tek je sitnica i zahvalan si za ono malo spoznaja koje vrijede za tebe, ali ne i za drugoga jer svako biće je jedinstveno. Ne postoje univerzalna rješenja i upravo je to draž života, a znalci čekaju da vas savjetuju s univerzalnim rješenjima koja ne mogu primijeniti na sebi.

Nikola Žuvela