Junakov glavni pothvat je svladavanje čudovišta tame: to je dugo nadani i očekivani trijumf svijesti nad nesvjesnim. Jung
Ovnom vlada Mars ili bog rata, svađe, borbe. U mitologiji to je Ares koji vlada agresivnom energijom, ujedno, on je Afroditin ljubavnik. Njegova sestra Eris bila je božica nesloge. Mars ili Ares uživa u borbenosti radi nje same.
Aresova osobnost voli se boriti radi svađe i osjeća se najživljim kada je uključen u bitku ili sukob, a to je razina na kojoj mnogi parovi egzistiraju i nalaze se na ovoj razini, odnosno parovi se tako osjećaju živim.
“Mit o heroju je nesvjesna drama koja se vidi samo u projekciji, poput događaja u Platonovoj paraboli o pećini.” Jung
Kao unutarnje iskustvo, Aresov princip javlja se kada nam je potrebna agresivna energija u našem životu. Ovaj aspekt može može nam pomoći za izlazak iz izvornog ograničenja ili kolektivnog identiteta, onda je on početak čovjekovog razvoja jer nas usmjerava na samostalnost. On je arhetip junaka.
U mitovima heroj je onaj koji pobjeđuje zmaja, a ne onaj koga on proždire. A ipak se obojica moraju nositi s istim zmajem. Također, nije junak onaj koji nikada nije sreo zmaja, ili koji je, ako ga je jednom vidio, poslije izjavio da nije vidio ništa. Jednako tako, samo onaj tko je riskirao borbu sa zmajem i nije ga svladao osvaja ostavu, “teško dostupno blago”. On jedini ima pravo pravo na samopouzdanje, jer se suočio s mračnim tlom vlastitog jastva i time stekao sebe. … Stekao je pravo vjerovati da će na isti način moći nadvladati sve buduće prijetnje. Jung
Kod Homera, Ares se moli da mu da mir, što je arhetipski zdravo, odnosno zaboravljamo da je načelo života rat i sukob iz kojeg nastaje mir, a ovaj svijet je sukob dviju suprotnosti koje moramo ujediniti u sebi. Ako nemamo taj odnos postat ćemo žrtve njegove negativne manifestacije, nekada tako što postajemo žrtva tuđe agresije ili pasivne agresije. Kada ljudi ne prihvačaju ovaj princip u pravilu ostaju dio kolektiva i žive život kažnjavanja ili samokažnjavanja.
Junak simbolizira čovjekovo nesvjesno ja, a ono se empirijski očituje kao zbroj svih arhetipova pa stoga uključuje i arhetip oca i mudrog starca. Utoliko je junak sam sebi otac i sam sebi roditelj…Junak je idealni muški tip: ostavljajući majku, izvor života, iza sebe, goni ga nesvjesna želja da je ponovno pronađe, da se vrati u njezinu utrobu. Svaka prepreka koja mu se pojavi na putu i koči njegov uspon nosi sjenovita obilježja Strašne Majke, koja crpi njegovu snagu otrovom tajne sumnje i retrospektivne čežnje. Jung
Nikola Žuvela
