Većina ljudi misli da može voljeti, ali oni uopće ne žive tako, ne vide i ne promatraju sebe realno. Zašto je tome tako?
Kada bi vidjeli svoj način voljenja, vidjeli bi da u većini slučajeva pokušavamo zavarati sami sebe gdje voliš idealnu ljubav. Jasno, da ova teza može zvučati pretenciozno, ali, primjerice, jedna žena je sanjala san u kojem joj prilazi menadžer i grli je, dok su im između nogu vuk i janje. Velikoj većini ovaj san nema značenje. Međutim, san govori ovoj osobi da ono što ona traži u ljubavi je sigurnost i moć, ali pod njenim nogama je temelj odnosa, ona želi biti nevino dijete koje će sigurno postati žrtva. Ona mora odrasti ali još uvijek sanja nedostižnu ljubav, koja je, ako se dogodi, siguran scenarij žrtve koji je podsvjesno štiti od donošenja odluka o stvarnoj vezi.
Animus se u ženi pojavljuje na iskonskoj razini kroz sigurnost i moć, ali takav Animus u svom nerazvijenom obliku je vuk ili demon. Ova žena, nakon mnogo loših iskustava, i dalje vjeruje da su njen problem bili muškarci, te da nije imala sreće.
Ako se vratimo na alkemiju i simboličko značenje Sjene ili Saturna koji je utjelovljenje nigreda, crnine ili rastaljivanja ega ono donosi u odnosu na početku muškarca iz snova, ali ubrzo pokazuje prirodu onoga u što se zaljubila. Animus se pojavljuje u tom nerazvijenom i demonskom obliku kako bi osoba počela razvijati svoje sposobnosti. Baš kao što smo skloni pretpostaviti da je svijet onakav kakvim ga vidimo, naivno pretpostavljamo da su ljudi onakvima kakvima ih zamišljamo.
“… Svi sadržaji našeg nesvjesnog neprestano se projiciraju u našu okolinu, a tek prepoznavanjem određenih svojstava objekata kao projekcija ili imaga, možemo ih razlikovati od stvarnih svojstava predmeta. … Cum grano salis, uvijek vidimo vlastite nepriznate pogreške kod protivnika. Izvrsni primjeri za to nalaze se u svim osobnim svađama. Osim ako ne posjedujemo neobičan stupanj samosvijesti, nikada nećemo prozrijeti svoje projekcije, već im uvijek moramo podleći, jer um u svom prirodnom stanju pretpostavlja postojanje takvih projekcija. Prirodno je i dano da se nesvjesni sadržaji projiciraju.”
C. G. Jung
Sve dok ne shvatite da je za ljubav potrebna cjelovita osoba i da kada to spoznate u sebi više ne možete imati problema u odnosima jer znate da ne ovisite o vanjskim okolnostima, a navedeni primjer predstavlja uobičajeni način voljenja koji prije ili kasnije mora dovesti do suočavanja s onim u što ste se zaljubili. Djelovanje ili svjestan odnos znači da promatrate partnera, djelujete kada možete djelovati, odnosno dajte da biste mogli primiti. Ponekad ćete se posvađati kako biste dobili ljubav, no obično se parovi u vezi žale za beznačajne sitnice u kojima zamjeraju neuzvraćenu ljubav. Usmjeravanje vašeg odnosa prema onome što vas ispunjava zapravo donosi zaokret prema onome što je važno. Lako za shvatiti, ali psihološka granica kod ljudi kao i kod životinja koje imaju barijeru da svladaju korak tj., da napuste obrazac ponašanja, zaustavlja ih. Zakon pripadnosti zaustavlja svaku dušu u razvoju koja se u većini slučajeva vraća u stado i tako ne upoznaje ljubav.
Pouzdano tražiti ono što iznutra trebamo podijeliti zapravo je radnja dok se parovi ne ponašaju tako. Govore jedno, žele drugo. Svu energiju troše na održavanje površnosti.
Dakle, usvajanje ponašanja u kojem dijelite upravo ono što jeste u stvarnosti zaustavlja parove jer obrazac stada nudi sigurnost bez obzira koliko destruktivan bio, ljudi će ga braniti svim silama bez obzira na posljedice. Zatvorenost u vlastite projecije donosi nesvjesno nemogućnost ostvarivanja veze, točnije, “učinak projekcije je izolacija subjekta od njegove okoline, budući da umjesto stvarnog odnosa prema njemu sada postoji samo iluzorni odnos. Projekcije mijenjaju svijet u repliku vlastitog nepoznatog lica. U krajnjoj liniji, dakle, dovode do autoerotskog ili autističnog stanja u kojem čovjek sanja svijet čija stvarnost ostaje zauvijek nedostižna.” C.G. Jung
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
Naručite knjigu
Muskarac i žena u procjepu -knjiga o odnosima
