Žena treba osvjestiti da još uvijek promiče patrijarhalne sustave vjerovanja i podmuklu mizoginiju, poput: “Žene su previše emocionalne, same si krive”, tako postaje produžena ruka sustava koji je potiskuje, jer joj to daje iluziju moći i kontrole.
Pandora, Eva, Perzefona i Demetra su preplavljene patrijarhalnom mizoginijom i namijenjene ženskim žrtvama. Na primjer, žene koje se odluče za neovisnost, ponovno biraju muške oblike neovisnosti poput slobodnih veza, poduzetništva i uživanja u hedonizmu. To su oblici ponašanja koji su muški i time se žensko ili Anima potpuno odbacuje.
Danas žene privlači Pandora, ona je arhetipski vodič za današnje obrasce i sustave ponašanja.
Pandora znači “svi darovi”. Pandora je stvorena kao kazna za Prometeja. Prometej je bio Titan tj.,stari bog koji je stvorio ljude od gline i dao im vatru kako bi im pomogao u razvoju civilizacije. Prometej je ukrao vatru ili intelekt od bogova kako bi ga dao ljudima. Zeus, glavni bog Olimpa, bijesan na Prometeja zbog krađe vatre koja je trebala ostati besmrtna sila, kaže mu “… sretan si što si ukrao vatru i nadmudrio moje razmišljanje; ali ovo je velika tuga za tebe i za ljude koji dolaze poslije. Kao cijenu vatre dat ću im zlo, a svi će ljudi njihovo zlo privući svojim srcima i radovati se u njemu.” Rekao je Hefestu da stvori djevojku koja pobuđuje želju. Čije će lice biti poput besmrtnih božica. Atena je trebala ovo stvorenje naučiti vještinama i tkanju, Afrodita je trebala zamutiti glavu zlatnom ljubavlju i okrutnošću želje koja iscrpljuje tijelo kroz seksualnost, a Hermes je trebao u njezin um staviti podmuklu prirodu. Umjesto srca, Hermes je trebao staviti laži, laskanje i nelojalnost. Hermes je stvorenje nazvao “Pandora” jer su je svi Olimpijci smatrali “darom” za muškarce. Kao što vidimo, ovdje su muškarci ponovno bezgrešni.
Prije stvaranja, ljudi su živjeli bez zla, slično Bibliji u Knjizi Postanka, oslobođeni teškog rada i svih bolesti. No, Pandora je otkrila zakopanu zemljanu posudu i u svojoj impulzivnoj znatiželji otvorila poklopac. Iz staklenke, raspršujući se na sve strane, bio je sadržaj smrti, bolesti, zla i nevolja, svih nevolja čovječanstva. Nada je bila jedini duh koji je ostao u staklenci dok je zatvarala sjajni poklopac. Kako Heziod opisuje, ono što je žena donijela na svijet bila je nevolja. Žena je negativka u patrijarhalnom društvu, a uz to i nositeljica ljepote, koja je zapravo nagrada u našoj civilizaciji za uspjeh čovjeka. Muškarci više nisu olimpijci, ekonomisti Friedman i Keynes pretvorili su mit o Spasitelju u poduzetnike koji su sada ti koji će spasiti ovaj svijet kroz neoliberalizam, a nagrada ili nada Pandora su u današnjem modernom mitu, kao u filmu Vuk s Wall Streeta, žene. Pandorina kutija govori o suvremenoj patnji djevojaka i žena koje stoje iza najprodavanije robe, a to je ljepota. Žene otvoreno potiču naglasak na ljepoti u odrasloj dobi. Moć ženskog izgleda pokazuje nam istinitost ovog mita, kao i velika većina mitova potpuno razotkriva ljudsko ponašanje, zato su te istine postale osnova korporativnog sustava koji koristi to znanje u manipulativne svrhe. Današnji čovjek još uvijek vjeruje da je slobodan od tih mitova, iako živi potpuno po njima, bez ikakve samosvijesti.
Tu dolazi do izražaja prava slika bogova i Zeusa, oni stalno govore o ponosu, sramu, zavisti, posjedovanju ljubomore i krivnje svojim ponašanjem u mitu.
Pandora je simbol borbe za moć između muškaraca i želje za dominacijom nad ženama. Njena ljepota je borba za mušku dominaciju.
Mit dobro kaže da se ljepota temelji na lažima i prijevari. Pandorina ljepota je roba moći u muškom svijetu. Ljepota je privlačna, ali je tašta. Muški uspjeh i ljepota carstva naša su civilizacija, kao i njegov put do uništenja jer nose poruku narcizma, ali ovaj obrazac donosi sudbinu žene iz mita, a to je da je ona žrtva koja se prinosi na oltaru žrtve. Anoreksija i bulimija su Pandora, mit o ljepoti vodi do opsesije mršavošću i niskog samopoštovanja. Ako se poistovjećujete sa slikom ženske ljepote, ulazite u Pandorinu kutiju: lijepu, ali praznu. S godinama žena otkriva da je poistovjećivanje s lijepim izgledom izgubljena igra. Slijeđenje moći ljepote, posebno u drugom dijelu života, smanjuje razvoj drugih kvaliteta, što dovodi do depresije jer se ne grade unutarnje vrijednosti. Druga strana kojom se žena razapinje jest napuštanje ljepote kao imperativa, što je dovodi do osjećaja da ne igra nikakvu ulogu u ovom svijetu, osjećaja niskog samopouzdanja i straha od nemogućnosti da ne pronađe partnera. Ovo razapinjanje žene najbolje je prikazano u mitu o Pandori. Svi mitovi su inicijacije, ali ako se ne riješe onda sudbina mita postaje način života.
Očito je da ovaj mit nije riješen i da velika većina žena pati od ovog problema koji podržava patrijarhat, industrija ljepote vrijedi bilijun dolara. Nada i bogati darovi su mamci ovog svijeta, odnosno ovaj svijet je pun Pandorinih opsesija ili inicijacije ovisi o tome što se odabere. Pandorina ljepota na višoj razini govori o unutarnjoj ljepoti, zavist bogova je što vide da čovjek raste kroz opsesije, nisu ga zaustavili, doveli su ga do spoznaje da je nadišao svijet bogova o kojima Buda govori nakon prosvjetljenja. Nada koja ostaje na dnu kutije nije pasivna utjeha, ona je najdublji dar ili sposobnost da se patnja pretvori u svijest. Prava inicijacija, nije odbacivanje ljepote niti opsesija njome nego simbolička smrt Pandore u smislu: više nisam predmet ni oruđe, ali niti ne poričem svoju tjelesnost, emocionalnost i želju za povezivanjem. Žena postaje cjelovita tek kad prestane biti ili žrtva mita, kad mit proživi svjesno, tada više mit ne živi nju.
