Najotpornije na promjene su neke ovisnosti gdje se odvija kemijski proces koji nam otežava prestanak. Pojava simptoma odvikavanja tijekom pokušaja oslobađanja od ovisnosti potvrđuje naše uvjerenje da smo podložni fizičkim žudnjama koje su jače od naše volje i da se moramo liječiti kako bismo ih prevladali.
Međutim, postoji ovisnost o partneru ili zaljubljivanju. To su najjače ovisnosti kod kojih ljudi ne primjećuju da nakon nekoliko ili mnogo veza postaju doslovno emocionalno devastirani u nemogućnosti da uopće shvate što se dogodilo. Tu djeluje psihološka moć navike i racionalni izbori ne postoje. Ponekad stvarno odlučimo da ćemo usvojiti zdrave navike i da nećemo ulaziti u takve veze. Međutim, loše navike poput zaljubljivanja u pogrešnu osobu s vremenom se ukorijene i izuzetno su otporne na promjene, čak i kada nam ugrožavaju život.
Većina elemenata koji čine našu zaljubljenost nisu rezultat svjesnog izbora, već su urođeni ili oblikovani u djetinjstvu kroz obiteljska iskustva, dok istočnjačka psihologija vjeruje da nas oblikuju samskare ili navike prošlih života. Budući da takva ponašanja postoje ispod razine svjesnog uma, otporna su na promjene. Svaka promjena, čak i najmanja, koju napravite u svojim odnosima, gdje mijenjate ukorijenjene obrasce razmišljanja i ponašanja, donosi vam uvid, ali vas prisiljava da preispitate svoje ponašanje i isprobate nove pristupe. Takva promjena zahtijeva vrijeme.
Takve osobine ne možemo promijeniti preko noći, čak i ako postanemo svjesni njihovog postojanja, jer je moć navike vrlo velika, a proces kojim primjenjujemo novostečeno znanje u životu je spor. Često se čini kao da ne daje rezultate rad na obrascima, ali trebali biste ustrajati u toj promjeni. Ako birate emocionalno funkcionalne ljude u partnerstvu, na početku vam oni mogu biti ružni i odbojni, odnosno niste svjesni kada započinjete proces rješavanja loših odnosa, koliko ste zaglibili u lošim navikama.
S druge strane, naš je život vrlo krhak i naše ponašanje može postati negativno u tren oka poput telefonskog poziva, gubitka voljene osobe ili dijagnoze bolesti. Loše stvari se događaju brzo, a ono što je zdravo oduzima puno vremena, kao i stvaranje zdravog odnosa. Zato nam je potrebno strpljenje i ovisnost.
Kroz oglašavanje nam se nudi drugačija vrsta sreće, koja obično završava dugom i velikim nezadovoljstvom. Veza je danas moderna potraga za izvorom mladosti gdje većina nije u stanju prihvatiti zajedničku sudbinu svega onoga što život nosi. Oni koji žive u slobodnim vezama nemaju nikoga kome bi predali dušu, odnosno sve ima svoju cijenu.
Ovisnosti su često bijeg od prihvaćanja životne činjenice u kojoj teško podnosimo strašnu težinu vremena, moramo se pomiriti s gubicima koje nam život neminovno nameće. Najveći među tim gubicima je gubitak mladosti i starenje. Međutim, starost prihvaćaju samo oni koji sebe grade iznutra, dok oni koji su se poistovjetili s tijelom teško mogu živjeti sretno, a kamoli prihvatiti odnos u takvom obliku. Mjerenje sebe kroz posjede i ljepotu u konačnici donosi zavist i nesreću, a ovisnost i takvi odnosi često postaju ovisni o boli. Sam čin nas definira u životu, a ne tumačenje onoga što nas je potaknulo na djelovanje. Čin ovisnosti je lagan kada idemo prema njemu, ali kada ga se riješimo, obično smo u boli i čežnja za lošim je poput demonskog glasa koji nas poput sidra vuče na dno mora.
Zato je poželjno u sebi hvaliti strpljenje i razboritost kojima treba posvetiti vrijeme. Ljepota je u izgradnji tog puta, odnosno vježbati postojati ili biti, učimo uživati u strpljenju i na taj način učimo prihvačati sebe. To nije put prema dobru, to je put na kojem gradimo sebe.
