Uzdići se iznad muškog i ženskog spola nešto je najuzvišenije i najsmislenije o čemu govori alkemija i yoga. Put do toga je susret sa vlastitom mračnom stranom koju proklinješ svaki dan u razgovoru s drugim ili u svojoj samoći kada ono drugo Ja najviše napada. Tvoje Ja je sazdano od niza društvenih propisa kojih se pridržavaš zbog straha od samoće, od mračne duševne prijateljice ili djevojke koja ti stvara sve moguće probleme jer bježiš od nje. Ne biste trebali stvarati gađenje prema njoj. Ono na što se ljutiš to je tvoj lijek i učitelj.
Ljudi u vezi biraju partnera koji odgovara egu roditelja koji sve svoje neostvarene želje prenosi na dijete. Onu djevojku ili muškarca koji više odgovaraju tvojoj duši ne vidiš na ulici kao partnera radi društvenog ega. Zbog toga ste nesretni u vezi, ne vidite ono što vas liječi već samo ono što vas rastužuje. Praviti se da ne vidite očito je zapravo pravi uzrok raspada odnosa.
Kada se bavite svojim snovima, oni su puni razgovora s vama, ali taj govor se ne prihvaća.
Čovjek koji je razumio put zna da je u dolini kolektiv, a na brdu individualno i duhovno. Jedno i drugo su odvojeni i ne možemo živjeti ni jedno ni drugo. Kada ste samo individua, nakon nekog vremena osjećate se usamljeno i odvojeno od topline. Kad si previše u kolektivu, on te iscrpi. Isto tako, u vezi mora postojati samoća i razmjena ljubavi. Ono što spaja dolinu i brdo je cesta. Tek kad si na putu života, živiš oboje, u jednu ruku si iznad polova, kad si u kolektivu onda si u polaritetima i kompleksu manje vrijednosti.
Kad dođeš na najnižu točku u životu, onda vidiš svoju visinu, a kako se ljudi boje spolova, ne mogu vidjeti onaj dio sebe koji leži u samoći, nego cijeli život pokušavaju biti netko drugi.
Čovjek koji je na visini i ne može se više spustiti postaje bol sebi i drugima. To su oni ljudi koji su mislili da su neki predstavnici naroda ili imaju titule kojima pokušavaju hraniti svoj status, a duša im je stalno gladna. Uspostavljanje ravnoteže za mnoge je u pravilu velika nejasnoća jer većina izbjegava susret s onim što im kod drugih najviše smeta. Prigovor koji upućujemo drugome služi nam kao sagledavanje, kao uočavanje onog najnižeg u nama i pokušaj razumijevanja onog dijela koji nas baca u najgore agonije ili koristimo taj dio sebe i tako dostižemo ono najviše. Ako taj dio ne razumijemo, stalno ulazimo u kolektiv gdje taj drugi dio nas postaje opasnost za gomilu. U muško-ženskim odnosima to su rečenice u kojima degradiramo drugi spol. Kolektiv je opasan jer se u njemu unizujemo, u samoći ili individuaciji rastemo i odbacujemo kolektivno koje nas truje.
Nikola Žuvela
jyotish savjdetnik i terapeut
