Animus je podsvjesni muškarac u ženskoj psihi. Muškarci otkrivaju njegovu tamnu stranu u agresiji i ratu, a žene kada se zaljube u manipulatora. Mogli bismo ostati na tom objašnjenju, ali postoji jedna gora manifestacija Animusa, a to je kada nesvjesno stvara u ženi želju da od svog muškarca napravi idola, a to je put do idolopoklonstva. Nakon svake veze žena se u nekom trenutku razočara kada shvati da njezin muškarac nije idol. Kada se ne stvaraju idoli, Animus-civilizacija ne živi.
Kako funkcionira Animus? Ako je netko popularan onda se njegove riječi kritiziraju i dobivaju važnost.
Ako pogledate svijet, on funkcionira prema principu Animusa, koji se sastoji od sukoba i idola. Prvo od nekoga napravimo idola, a zatim na njega bacamo kamenje. Tko je od Junga napravio idola? Tko je prisilio ljude da čitaju njegove knjige? Društvo Animusa stvara, traži i živi od idola. Ova vrsta ovisnosti stvara političke pacijente koji djeluju kao idoli u koje se zaljubljuju mase koje su seksualno i emocionalno neproživljene. Kao što Jung kaže: “Neproživljeni život je najgori život.”
Stoga, nitko se neće brinuti za vas ako ste poljoprivrednik, ali ako ste spomenuti u nekom kontekstu ali su upaljena svjetla medija, vaše će se krvne stanice brojati jer postajete slika onoga što se od vas traži da postanete, neki idol. Kad to postanete, bit ćete istovremeno kritizirani i hvaljeni. Nemojte misliti da će itko uopće analizirati što ste rekli ili cijeniti što ste učinili.
Međutim, postoji nešto dublje što će vam zamjeriti, a to je individualnost. Ljudima neće biti važno hoće li ih opljačkati, najviše ih boli ako se usudite biti pojedinac. Teolozi, budisti, gurui, znanstvenici, psiholozi, psihoterapeuti, religiozisti, feministkinje, Židovi, pa čak i alkemičari bili su protiv Junga jer je naglašavao potpunu individualnost i nemogućnost oslanjanja na bilo koji sustav.
Stoga, potrebno je dovesti Animus u svijest kroz suprotnu kvalitetu sukoba, a to je razlučivanje, prihvaćanje različitosti, postajanje drugačijim kroz samoću i pročišćavanje vlastite duše. Od meditacije, aktivne mašte, glazbe, književnosti, donošenje odluke što želim za sebe put je prema osvještavanju Animusa. Svijet ne poznaje takve ljude i oni su nebitni, jer je ljubav nebitna za gomilu gladnu senzacija koja se hrani kvazi-moralom, a ona odražava kolektivnu unutarnju prazninu koja se hrani idolom ili Animusom.
Ljubav je aristokratska, prepuštena onima koji žive život i dopuštaju si spontanost koje čine, a da ne opterećuju svoje srce kritikama koje nameću roditelji i društvo. Živimo u simboličnoj stvarnosti, a potreba da je racionaliziramo i osvojimo zapravo je demonski Animus koji je opsjedao svijet, koji se trenutno boji svog idola, koji prijeti da će započeti nuklearni rat. U kakvoj farsi živimo kada ljudi ne vide svoj veliki Animus neispunjene seksualnosti pretvoren u idola obožavanja. Neispunjeni Eros ili ljubav pretvara se u idolopoklonstvo uništenja u kojem žive u magli najprimitivnijih strasti.
Nikola Žuvela
