Usamljena žena ugleda muškarca koji joj se sviđa u trgovini i odjednom se njena torba raspadne, jabuke se otkotrljaju, a muškarac ih pokupi i tako se upoznaju. Još uvijek ne zna da privlači muškarca koji će potvrditi njezinu usamljenost, odnosno da je sama privlači takve muškarce. Drugi primjer je muškarac koji upoznaje djevojku za koju misli da je ona ljubsv njgovog života. Uvjeren je da je zaljubljen, kao i ona. On je uspješan muškarac i misli da se ona mora diviti njegovom uspjehu, dok ona misli: sve dok podržavam njegov uspjeh, bit ću uspješna kroz njega. Naravno, nakon određenog vremena, prvi i drugi primjer pokazuju ljude koji se ubrzo razočaraju u svoje projekcije. Osjećaju se uvrijeđeno i izdano od strane života jer gledaju na cijeli svijet iz ego pozicije u kojoj čak ni ne pitaju o potrebama druge osobe. Današnje veze karakterizira stav: zašto mi nisi dao/dala ono što najviše volim? Zrela rečenica bi bila: Volim te, želim te neprestano upoznavati i dijeliti.
Ljubav se povezuje s učenjem i otkrivanjem. Recimo, bez obzira što u drugom primjeru odnosa, djevojka koja je projicirala svoju želju za uspjehom, iz straha od upoznavanja svog Animusa ili nesvjesnog muškarca, ne želi upoznati što njezin partner radi jer bi to značilo napuštanje nebeskog stanja zaljubljenosti i suočavanje sa stvarnim problemima, dok s druge strane, Anima ili Ženska strana spomenutog muškarca, ne dopušta mu da vidi da ga ne dira osjećaji njegove partnerice i da ga uopće ne zanima njezino stanje uma ili njezin svijet. Jung kaže: „Za ženu, tipična opasnost koja izvire iz nesvjesnog dolazi odozgo, iz „duhovne“ sfere koju personificira animus, dok za muškarca dolazi iz htonskog područja „svijeta i žene“, tj. anime projicirane na svijet.“
Postaju dva stranca jer kada su ljudi usredotočeni na sebe, žive u svijetu projekcija u ljubavi, zanima ih samo njihova slika dok ne mogu razumjeti svog partnera. Usredotočeni su samo na tragediju napuštanja i ono što nisu dobili, pa to ne bi vidjeli da nisu mogli doživjeti svog partnera pored sebe.
U ovom slučaju nema krivaca. Ljudi susreću Animu i Animus, božanske projekcije i nisu svjesni, osim ako ne shvate da je to put samospoznaje, neće moći shvatiti da je zaljubljivanje nebesko stanje koje se mora poboljšati na način da postanemo ljudi koji mogu prepoznati i slušati partnera, te vidjeti bit života. Na taj način ego gubi snagu i suosjećanje, što ujedinjuje suprotnosti Animea i Animusa, pravi put do razumijevanja. Nezadovoljni muškarci i nezadovoljne žene su ljudi koji predstavljaju današnjeg čovjeka koji je zaglavio u uznapredovalom stadiju narcizma koji je postao destruktivan i gdje je pogled na drugi kraj trgovine ili kafića samo odraz bijega u kojem se ne traži ljubav već posljednji pokušaj pronalaska duha u kojem se projiciraju sve želje koje su se željele u mladosti, ali kasnije se projiciraju lijepi susreti o kojima smo sanjali, izgledaju djetinjasto, gdje ako prava ljubav nije došla, živi se u svijetu otrovnih fantazija. Tada žena na početku priče ne zna kako razgovarati sa svojom projekcijom u nemogućnosti da vidi, kao što ne traži pravu osobu za ljubav. Marie Luis von Franz kaže: „Omiljene teme koje ženin animus uvlači u nju zvuče ovako: ‘Ne tražim ništa osim ljubavi, ali ‘on’ me ne voli.’ Ili: ‘U ovoj situaciji postoje samo dvije mogućnosti’, i obje su, naravno, neugodne (negativni animus nikada ne vjeruje u iznimke). Rijetko se može proturječiti animusu, jer je uvijek u pravu; jedini je problem što njegovo mišljenje nije utemeljeno na stvarnoj situaciji. Uglavnom iznosi naizgled razumne stavove, koji su, međutim, malo u dodiru s onim o čemu se raspravlja. Ovo je razina o kojoj će svijet tek saznati, jer zasad malo tko vidi da se iza odnosa kriju podsvjesne projekcije i kolektivne opsesije Anime i Animusa.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
