[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
 U Vedskoj tradiciji jyotish se smatrao oÄima Veda, te je tisućama godina u vedskoj civilizaciji imao funkciju davanja svijetla u manifestaciji Apsolutnoga u relativno. U nemogućnosti da vidimo kako izgleda takva manifestacija, naÅ¡a civilizacija prihvatila je materijalistiÄki naÄin života koji nas vraća u narcisoidnu fazu adolescentskog ponaÅ¡anja. U naÅ¡em javnom mnijenju naivno se pretpostavlja da će napredak znanosti donijeti sreću Äovjeku. Naime, svaki napredak u sebi nosi regresiju, odnosno onoliko koliko napredujemo u istoj mjeri i zagaÄ‘ujemo. Stoga, nas indijska filozofija uÄi da se Apsolut u relativnom svijetu pokazuje kroz tri gune: raÄ‘as (stvaranje), tamas (razaranje), satva (znanje). Zbog ubrzanog napretka dogaÄ‘a se ubrzano razaranje kao, primjerice, otapanje ledenjaka, ozonska rupa i mnoge druge ljudske nepodopÅ¡tine o kojima Äitamo u novinama. Svaki znak u jyotishu ili graha (planeta) pripada odreÄ‘enoj guni, Å¡to znaÄi da mi u odreÄ‘enim fazama stvaramo (raÄ‘as), ili kroz neznanje i nesreće (tamas) razaranje, ili pak prikupljamo znanje (satva). NaÅ¡ najveći problem jest Å¡to mi ove gune smatramo kao neÅ¡to stvarno, ne vidjevÅ¡i da su one u promjenjivom obliku izraz apsolutnog. Razlike koje uoÄavamo u svijetu nastaju zbog greÅ¡ke intelekta (budhi) koji sudi na temelju dobivenih informacija iz relativnog svijeta (raÄ‘as, tamas, satva), a da sam nije svjestan na koji naÄin nastaje spomenuta manifestacija. Identificiranje s tim gunama stvara ego (ahmkara), koji nije naÅ¡ pravi identitet, jer s njime doživljavamo osamljenost i odvojenost od kreacije.
Problem danaÅ¡nje znanosti nastaje zbog problema ega, jer Äovjek nagonski teži da se spoji s projekcijama guna, osjećajući u njima privlaÄnost. Stoga znanost smatra da može mijenjati svijet, primjerice, genetiÄkim inženjeringom želi ubrzati proces rasta biljaka, a da se pritom zaboravlja da mnoge biljke proizvedene takvim putem nemaju u sebi minerale i hranjive sastojke. Posljedica toga je Å¡to jedemo mnogo viÅ¡e hrane od potrebnog, a da pritom uzimamo malo hranjivih tvari. Stvaranje privida i nemogućnost da budhi oslonjen na purusu ili Apsolut (transcendentalna individualnost, nematerijalni dio Äovjeka) donosi pravilne zakljuÄke, Äovjek ne vidi da ovaj relativni svijet potiÄe od Apsolutnog. Stoga, zaveden trenutnim stanjem zapoÄinje graditi sigurnost na vidljivim stvarima, ne vidjevÅ¡i da je to kuća koja nema trajnu vrijednost. Takvo sljepilo je kolektivno i ono se kroz generacije gradilo u kolektivnoj podsvijesti, a u natalnim kartama takav se poremećaj manifestira u retrogradnim razdobljima i predstavlja gunu tamasa.
ÄŒesto u naÅ¡em prosuÄ‘ivanju stvarnosti volimo govoriti da se radi o nekoj negativnoj sili, koja je odgovorna za sve naÅ¡e nedaće. Primjerice, u jyotishu se može raditi o sedam godine tuge, gdje Shani tamasom, pritišće naÅ¡u svijest, suoÄavajući nas sa situacijama i aspektima Jastva, koji su pohranjeni u nama, a da uopće nismo svjesni da to postoji u nama. Mi to zapravo i ne želimo, jer mi svojim životom pokuÅ¡avamo neprestano oživjeti narcisoidni doživljaj stvarnosti, te kupovanjem i udovoljavanjem sebi produžavamo to stanje koliko god možemo. NaÅ¡ ego osjeća da je odvojen iz kreacije stvarajući strah (Shani predstavlja naÅ¡u Sjenu) i tako nastaju potiskivanja koja se talože iz generaciju u generaciju. Ipak, Äak i najnegativniji dogaÄ‘aji koje nastaju pod utjecajem tamasa pripadaju manifestaciji Apsolutnog, jer gdje zavrÅ¡ava razaranje (tamas), zapoÄinje stvaranje (raÄ‘as). Kreacija nije odvojena od Boga, ona se kroz Prakrty manifestira. Stoga su Indijski mudraci znajući da dolazi Kali yuga, doba neznanja, mnoge tehnike usmjerili na prosvjetljenje kroz ženski princip. Vladajući Vedski sustav (muÅ¡ki princip), koji je do tada bio dominirajući u indijskoj tradiciji, zamijenjen je tantrom koja je ovladala indijskom duhovnošću. Stoga je i jasna Äinjenica zaÅ¡to je jyotish kao dio Veda, doživio u Indiji degradaciju, odnosno takav put izgubio se pod utjecajem neznanja i utjecaja tantriÄkih, odnosno ženskih putova prema samospoznaji koji su se pokazali praktiÄnijim za doba u kojem živimo. Primjerice, u Indiji danas samo Äetiri brahmanskih svećenika, koji su preÅ¡li sedamdesetu, zna pjevati Sama Vedu.
 Tek proÅ¡log stoljeća neki uÄitelji, poput Maharishija, osvijetlili su vedsko znanje i ponudili nam ga u jednom sasvim drugaÄijem svijetlu, odnosno kroz razna istraživanja dokazana je njegova istinitost kao i primjenjivost u svakodnevnom životu. Ovo je važno napomenuti, jer ova drevna znanost se Äesto dovodi u kontekst magije, gdje se ne vidi da ona govori o kvatnim zakonima na kojima poÄiva Äitavi univerzum, odnosno jyotish nam pokazuje kako djeluju zakoni svemira.
Mnogi indolozi prevodeći Vede, uoÄili su da u njima ima mnogo borbe i svaÄ‘e, pa im nikako nije bilo jasno kako su takvi tekstovi mogli biti proglaÅ¡eni svetim. Većina ne zna da se kroz pjevanje Veda može shvatiti njihova unutraÅ¡nja logika koja je kao i kvantna fizika kontradiktorna Aristotelovoj logici. To znaÄi da spoznaja može biti potpuna kada su objedinjeni svi principi Äovjeka: emocionalni, mentalni, fiziÄki i kauzalni. Mi danas u znanosti govorimo samo o mentalnim stavovima, a to je tek mali i neznatan dio, jer on zaboravlja ostale nivoe Äovjekovog postojanja. Tek kada se shvati da se duhovnom može pristupiti i sa spomenutog Vedskog znanstvenog principa, postat će nam jasnije da je ÄovjeÄanstvo poznavalo i znanstvene putove, kojih smo se poÄeli ponovno prisjećati i otkrivati. Jyotish kao sastavni i neodvojivi dio Veda u takvom promatranju može dobiti svoje pravo mjesto, dok svaki pokuÅ¡aj da se njegovo znanje o vremenu tumaÄi pauÅ¡alno i ograniÄeno, dovodi do neargumentiranih prosudbi o ovoj drevnoj vjeÅ¡itini.
Nikola Žuvela
Nikola Žuvela