[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Vrijeme u kojem živimo izgubilo je sve ono što su prijašnje generacije gradile. Nestala je religija ne samo na Zapadu već i na Istoku. Primjerice, zen je gotovo nestao u Kini, Japanu, Koreji, a u Indiji je oko jedan posto budista.
Nietzsche je prorokovao krajm 19. st., da će Zapad živjeti bez Boga 200 godina od kojih je proÅ¡lo 120 godina, odnosno to je doba u kojem će nestati potraga za Bogom. Na dubljem nivou on je govorio o povrÅ¡nosti ljudi koji su izgubili sposobnost opažanja i viÄ‘enja dubljih slojeva unutraÅ¡njosti, a nauÄavao je važnost povratka u tijelo i razvijanje viÅ¡ih slojeva osobnosti koje će Äovjeka osloboditi kmetskog duha. Mit o Prometeju je prorokovao sudbinu Äovjeka koji je zapeo u hedonizmu, gdje muÅ¡karci boluju od majÄinog kompleksa.
U odnosu se izgubila svetost i uvukla profanost. Sveto ili vjeÄito žensko i iracionalno u nama nestalo je potezom kista boga povrÅ¡nosti. DanaÅ¡nji ljudi ne mogu prepoznati poeziju, dobru knjigu ili kvalitetu. Kako mi je rekao jedan poznati pisac da mnoge stvari koje napiÅ¡e Äitatelji ne prepoznaju, a prije nekih godinu dana prisustvovao sam njegovoj promociji gdje su dva kritiÄara potpuno promaÅ¡ila Å¡to je autor htio reći u svojoj knjizi. Nedavno neki me vrag otjerao na jednu tribinu psihoterapeuta koji su se držali svoje kliniÄke prakse i uopće ne vide povezanost Superega i države, Å¡to su mnogi suvremeni filozofi poput Frankfurtske Å¡kole u Å¡ezdesetim godinama proÅ¡log stoljeća primijetili i otkrili kako su povezani psiha i druÅ¡tvo. Å ezdeset godina kasnije imamo tri koraka unazad, psihoterapiju koja se koprca u osnovnim temama, kao da integralni pristup i moderni pristupi nestaju, gdje sirovost zamjenjuje inteligenciju odnosno tako bi definirao danaÅ¡nje doba.
Jung je govorio da živimo u modernom Srednjem vijeku. Problemi danaÅ¡njice su isti kao i Hamletovska dilema: biti ili ne biti. Problem unutarnjeg bitka u nama kljuÄa poput živog organizma i postavlja nam neprestano pitanje o smislu i probija se kroz sve pore života. Kod većine ljudi Jastvo ili bitak se javlja kroz pitanje o materijalnoj egzistenciji gdje kompleks siromaÅ¡tva muÄi mase ljudi, a na viÅ¡oj razini se javlja u obliku depresije i nerijeÅ¡enih partneskih odnosa. Ljudi te probleme vide kao odvojene od sebe, a ne kao dio svog bića, kao projekcije stvarnosti ili hologram u kojem sebi Äovjek kroji djeÄji svijet u kojem se želi sakriti ispod majÄine suknje. Religije su pokuÅ¡ale dotaknuti ljubav, ali ona nije skup pravila i ne skriva se u gomili jer gomila voli kiÄ. Ljubav je aristokratska i pripada, kako je rekao Jung, duhu dubine. Oni koji je zazivaju, ali je ne pronalaze, ustvari ne mogu ujediniti unutarnje suprotnosti na kojima poÄiva ljubav, a to znaÄi živjeti život bez krivaca gdje vidimo duboko u sebi anÄ‘ele i demone koji žive u cjelini, u jedinstvu. Danas sam bio svetac pomogao sam, sutra sam gladan i ne sudim sebe kako zaraÄ‘ujem za život, sebiÄnost me sada spaÅ¡ava da bi opet negdje tamo bio umjetnik ili svetac. Prezirem moral jer sutra želim voljeti, ne ograniÄavam sebe pravilima i okovima druÅ¡tvenog zatvora ili sigurnog umiranja.
U svom osobnom odnosu sa sobom ne imitiram tuđe putove koliko god mi primamljivi bili svakodnevni novi uvidi i pogledi, oni su jedini svijetli pokazatelji onoga kako se duša razvija. Novi put je jedini put.
Nikola Žuvela
