Kako pronaći izlaz iz uzroka boli?

Kako si pomoći kada nas boli u duši? Kada osjetimo emocionalnu bol, tok misli nećemo moći zaustaviti ili ih ne možemo preusmjeriti. Stoga, potrebno je vidjeti čemu nas bol može naučiti ili događaj koji izaziva bol.

Često na konzultacijama ljudi kažu da ne žele napustiti partnere koji ih povrjeđuju, ali onda trebamo poslušati tu bol koja govori. Kroz nju ćemo preispitati karakteristike tog partnera. Ako nam govori ružne stvari, možemo li osobi koju volimo govoriti ružne stvari? Kako nešto ružno možemo nazvati ljubavlju?

Polako, ali sigurno vidjet ćete da ste uhvaćeni u emocionalnu naviku koja vam je odgovarala jer ste u njoj imali opravdanje da ne učinite ništa po pitanju svog života. Naime, taj partner davao je opravdanje u kojem ste se lišavali ljubavi. Vježbanjem sabranosti i promatranjem boli, vidjet ćemo različite faze te boli. Od grčenja, straha, pulsiranja, razočaranosti, ali tim promatranjem ne vidimo koliko duboko ulazimo u srž problema i samoga sebe gdje počinjemo vidjeti da je bol jedno bogato iskustvo. Vježbanjem sabranosti na bol možemo jednu te istu situaciju gledati novim očima, a to je razlika kod onih koji pate i u tome ne vide smisao i onih koji u patnji počinju stvarati i mijenjati svoj život do visoke kvalitete.

Ne moramo se opravdavati i bježati od toga da živimo na planeti u kojoj je bol zaista zastupljena, ali još i više krive procjene koje nas dovode u stanje boli jer smo lijeni i inertni i ne želimo učiti i gledati očima koje imamo u sebi jer je  PATNJA OPRAVDANJE SEBIČNOSTI I SAMOSAŽANJENJA ukoliko traje dugo jer inzistiramo na jednodimenzionalnom pogledu prema životu.

U stanju promatranja počinjemo vidjeti  da staro počinje izgledati kao nešto novo i to je bit promatranja jer patnju i bol nismo htjeli sagledati iz ovog kuta. Naš um radi tako da je koncentriran samo na ono što zanima podmirivanje naše sebičnosti, dok na stare i poznate stvari poput susreta sa nepoznatom osobom, lista koji pada, obraćate pažnju na sekundu ili dvije. Um jednostavno ne primjećuje te stvari jer smatra da za to ne treba ulagati energiju pošto su to već poznate stvari, u njima ne vidimo ništa senzacionalno, ali kada X ili Y pjeva na pozornici i kada se još ta osobe ljube s nekim, želje se aktiviraju i preispitivanje sebe imamo li to u životu ili ne, potpuno počinju zaokupljati um jer s ostvarenjem želje dobivamo pažnju drugih. Pažnja je sve, a ne odgovaramo na pitanje jesmo li sretni?

Tko onda odabire patnju? Ako se naš um bavi glupostima, nakon nekog vremena gluposti postaju stvarnost, a onda i nerviranje oko gluposti postaje patnja jer otkucaj sata ili neki lijep trenutak ne daje novac ili pažnju drugih ljudi. Međutim, to je prirodna aktivnost uma koja kada nešto registrira po prvi put postavlja na svoje mjesto i ostavlja sa strane u mozaik poznatih stvari.

Dosada pokazuje nisku aktivnost mozga ili možemo reći da je dosada prvi znak zaglupljivanja, a mi onda razmještamo namještaj po stanu ili odlazimo na neko putovanje ili već nešto treće kako bi ponovno probudili moždanu aktivnost. Umjesto toga možemo izoštravati pažnju i ONA JE NAJBOLJI PROTUOTROV ZA DOSADU. Tada naša jadikovanja nemaju više potporu, ne razumijemo da kriza ili prekid, s jedne strane jesu bolni, ali samo za naše moždane aktivnosti ili um, dok nam s druge strane ta situacija pomaže toliko duboko da nam se svaki puta nudi prilika da postanemo bliži sebi.

Koncetracija na patnju i njene uzroke stvara individualnost koja se u snovima pokazuje simbolom stabla. Onda budimo svoju individualnu prirodu i izlazak iz traženja pažnje drugih ljudi i želja koje zadovljavaju druge i hrane vlastitu sebičnost. Tada primjećujemo život koji nije bio u centru pažnje, a to možemo kada se razvije individualnost.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut