[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Vođe autoritarnih političkih sustava, znali su koliko je ljudima važno učestvovati u zajedničkim obredima. Zato oni nude nove oblike političkih ceremonija koje zadovoljavaju tu potrebu i time vežu prosječnog građanina uz nova politička uvjerenja. Ruske obavještajne službe su to proveli u djelo, odnosno znali su da se može izmjeniti ljudska uvjerenja kroz sustavno ispiranje mozga.

Moderan čovjek u demokratskim kulturama, nema mnogo osmišljenih rituala. Zato ne začuđuje potreba za ritualnim radnjama.

Primjerice, kućni rituali, rituali potaknuti patriotskim osjećajima, rituali povezani s uljudnim ponašanjem, te mnogi drugi, izražavaju ovu potrebu za zajedničkom djelatnošću. Međutim, vrlo često pokazuju samo degradaciju jer ljudi pokušavaju potisnuti činjenicu da smo bića koja traže ono transcedentno.

Privlačnost bratskih organizacija, zaokupljenost lijepim ponašanjem, kao i dominirajući kult tijela, kult mode, uvjerljiv su dokaz o potrebi modernog čovjeka za ritualima, kao i ispraznosti rituala koje izvodi. Ustvari, to su potrebe za religioznošću za kojom žudi duša.

Potreba za ritualima je podcijenjena. Danas mnogi slijede religiju razuma za koji se smatra da je nepogrešiv. Čovjek je stvorio  nove rituale u osamnaestom stoljeću. Ali rituali se ne mogu tiskati, oni su sastavni dio ponašanja, samo je potrebno osvjestiti takvo ponašanje kao nešto što nam pripada i što je utisnuto u ljudsko postojanje. Današnji ljudi su prepuni ritalnog ponašanja, poput paljenja cigarete i jutarnje kave, ali da današnjem čovjeku objašnjavaš da je ritualan, on će za svoje rituale reći da ih ne radi i da oni ne pripadaju njegovom ponašanju, odnosno da je religiozan.

Naivan je čovjek koji misli da je pobjegao od religizonog odnosa sa svojom dušom, ali zato ima prilike shvatiti kako je zaljubljivanje dio religioznosti jer ono služi za spajanje onoga što je u čovjeku nerazvijeno i potrebno ga je razviti, točnije,  alkemijsko spajajje muškog i ženskog. Rituali su potreba za zajedništvom i spajanjem s nečim većim, ta potreba je u čovjeku neizbrisiva i bolje je što prije na tome raditi nego da se ona pretvori, kao što je to običaj, u neku društvenu anomaliju poput fašizma ili nacionalizma.

Nikola Žuvela

 

[/two_third]