Kao što smo već pročitali, Animus je nesvjesni muškarac u kojeg se žene zaljubljuju, au snovima se ženama često pojavljuje kao demon, lovac, autoritet ili ljubavnik.
Mnoge bajke pune su ovih likova, a feministkinje tvrde da je riječ o patrijarhalnom sustavu i muškoj dominaciji kroz bajke.
Junga su optuživali mnogi: znanstvenici, Freud, Crkva, budistički redovnici, Osho, feministički pokreti, alkemičari, Mircea Elijade i mnogi drugi. Snovi kao okosnica psihičkog rada ili kako kaže Jungova učenica Marie Luis von Franz: „Snovi su pošta od samog Boga, koja pokazuje pregršt simbola o čijem bismo značenju i značaju mogli raspravljati, ali to bi značilo promjenu materijalističke paradigme i početak stvarne promjene na Zapadu“.
Vratimo se našoj temi iz bajke i često ponavljanoj rečenici: “Vjenčali su se i živjeli sretno do kraja života”. Ovdje ćemo analizirati Fisherovu pticu braće Grimm ili opsesiju Animus.
Na početku se pojavljuje demonski Animus koji zaposjedne svaku ženu i zbog kojeg mnoge žene završe u bračnoj zamci iz koje je teško pobjeći jer velika većina ne vjeruje u projekciju Animusa. U ovoj priči, čarobnjak ili Animus se manifestira u liku “siromaha koji prosi i hvata lijepe djevojke. Nijedna od djevojaka se ne vraća. Jednog dana pojavio se na vratima čovjeka koji je imao tri lijepe kćeri. Izgledao je siromašan i slab i nosio je košaru na leđima. Kada je najstarija kći izašla da mu ponudi komad kruha, on ju je samo trebao dotaknuti i ona je bila prisiljena skočiti u njegovu košaru. Odveo ju je u svoju kuću u usred mračne šume. Sve je bilo super u kući i on joj je dao što god je htjela, rekao je: “Moram ići na put i ostaviti te nakratko. Evo ti ključeva od kuće. Možeš ići kamo god želiš i vidjeti sve osim. jednu sobu, koju otvara ovaj mali ključ, bit ćeš kažnjen smrću.” Dao ti je i ovo jaje. Moraš ga nositi kamo god pođeš. “Kad je otišao, sobe su blistale od srebra i zlata. Napokon je stigla do zabranjenih vrata i ugledala mrtve ljude i svoje sestre. Da skratim priču, na kraju je lukavstvom ili arhetipom prevaranta pobijedila Čarobnjaka, odnosno oduzela mu je moći.
Dakle, ženin je cilj u vezi s vremenom spoznati moć koju je projicirala na muškarca i početi je koristiti za sebe u obliku razlučivanja. Animus je nositelj zakona i sudova koji vladaju ovim svijetom, odnosno oni stvaraju magiju moći koju žena treba da vidi da posjeduje u sebi i da tu projekciju mora uvući u sebe i transformirati je.
Početna situacija u priči govori o očinskom kompleksu žene u dobi za udaju. Ne može se oduprijeti muškarčevoj moći i ostaje zaslijepljena njegovom iluzijom o njegovoj moći – čarobnjaku. Ovaj kompleks oca može se promatrati kao da ima dva pola: jedan je slika oca koja potiče rast, a drugi je slika oca koja obeshrabruje rast.

Kod muškarca Anima je vještica koja ima negativni pol kompleksa majke. Vještica ili negativna majka koja kontrolira svoju djecu.
Čarobnjak je negativna slika ili proširena slika oca koji plaši ženu kako bi što duže ostala pod njegovom vlašću. Na kolektivnoj razini, država je arhetip oca čarobnjaka koji simulira stvarnost koliko je ona nezamjenjiva i koliko je važno ulagati u tu rupu bez dna.
Da bismo vidjeli koliko je moćna ta magija, moramo se vratiti u posljednje dvije godine i vidjeti koliko je moćno vjerovanje u državu čarobnjaka ili Animus da će riješiti probleme pandemije, a sada smo u recesiji zbog toga. To je velika moć kojoj 95 posto stanovništva podleže upravo zato što ne vjeruje u psihičke činjenice koje njima upravljaju.
Većina žena ne uspijeva prevladati razinu kompleksa oca ili projekcije čarobnjaka i ostaju same jer su opčinjene muškarcem čarobnjakom. Zbog opsesije se ne mogu odlučiti za bračnog partnera, a potencijalni partneri nestaju ili su zauzeti ili žive u drugom gradu.
Jung piše u Sabranim djelima: “Važnost oca u sudbini pojedinca je velika jer postoji dvostruki aspekt slike oca koji je karakterističan za arhetip oca. Kompleks oca čine očeve osobne vrline i mane. Ovdje se s jedne strane pojavljuje uzvišeno božanstvo, a s druge strane đavao, čiji su učinci dijametralno suprotni. Taj dvostruki aspekt slike oca ima ambivalentan učinak na svijest žene.. u ljubavnoj epizodi iz Knjige o Tobiji. Sara, Raquelina kći, želi se udati. Ali njezina zla kob želi da sedam puta, jednog za drugim, izabere muža koji umire prve bračne noći. Zli duh Asmodeus – koji je proganja – je taj koji ubija te ljude. Ona se moli Jahvi i on joj šalje osmog muža, svog rođaka Tobiju, često nailazim na slučajeve u kojima je demonski otac digao ruku na svoju kćer, tako da žena kroz život, čak i kada se uda, nikada ne uspije ostvariti istinsko unutarnje sjedinjenje, naime, slika njenog muža nikada ne uspije izbrisati nesvjesni…ideal infantilnog oca.
U priči o Fisherovoj ptici, čarobnjak ima ženske atribute: nosi košaru i veliki umivaonik. Vještice su opsjednute Animusom, imaju oštre duge noseve i dlakave ruke. Tako se nekim ženama oduzimaju ženski atributi ili se negiraju ili ismijavaju potisnuti aspekti ženstvenosti.
Prosjak s početka bajke traži hranu. Ovdje velika većina pogrešno tumači duhovnost i okreće se sažaljenju, što je zapravo nametnuti osjećaj roditeljske krivnje, odnosno Animus oca. Posljedice toga vidimo u tome što smo na Zapadu manifestirali bajke ili društvenu politiku koja proizlazi iz sažaljenja, što je lažna emocija jer postavlja na viši položaj osobu koja osjeća sažaljenje, odnosno osobu koja vjeruje da je materijalno superiornija i da vrijedi više od onih koji to nemaju.
Djevojka pokazuje sažaljenje, zahvaćena je mistikom sudjelovanja u životu. Sažaljevajući siromašne, velika većina zapravo vidi sebe kao one koji nemaju ništa, kao da još nemaju razvijen unutarnji sadržaj. Kad ljudima nedostaje unutarnjeg sadržaja, skloni su samokritici, a žene u toj fazi razvoja kritiziraju sebe, ali i druge žene. Bajka to pokazuje situacijom u kojoj je junakinja zarobljena u svojoj kući, a Animus čarobnjak izdaje naredbe i zabrane.
Na radnom mjestu žene pokazuju mnogo veću poslušnost i lojalnost svom šefu ili direktoru. Ponovno imamo prijevaru Animusa i u ovoj fazi vrlo malo žena ima snage napustiti svoje uhodane poslove i izaći same. Čarobnjak postavlja zakon naređujući ‘ne ulaziti u sobu’.

Dakle, priča o poštivanju zakona, postavljanju nevidljivih okvira koje ljudi poštuju iako ih nitko ne kontrolira. Žena jako dobro čuje taj glas kao vlastitu samokritiku u sebi.
Čarobnjak joj daje jaje koje je potencijal ili mogućnost da se iz njega rodi nešto novo. U nekim mitovima imamo kozmičko jaje kao ishodište svemira, a nalazimo ga u crkvama kao simbol uskrsnuća. U alkemiji, jaje je također zapečaćena hermetička vaza iz koje se treba stvoriti konačno Djelo. To je ženski princip rađanja, gdje bajka najavljuje rođenje novog ili rađanje nove žene, one koja će se tek roditi. Čarobnjak neprestano lovi žene. To je ciklus ponavljanja koji Junakinja prekida koristeći svoje pamćenje, ‘sjećajući se’ svojih sestara koje su ubijene u zabranjenoj sobi i koje su se protivile Čarobnjakovim zakonima. Ako ih ne srušimo, ako se ne suprotstavimo autoritetu, ne možemo započeti vlastiti put promjene.
Ovisnost o zakonima je jaka u čovjeku, ali Heroina je neposlušna unutarnjem glasu Animusa. Naime, Animus žene često muči kritikama koje stalno osjećaju u sebi, ali to smatraju normalnim, pridržavajući se pravila koja nemaju smisla. Kada se Heroina opire, Čarobnjak gubi moć nad njom. Često neposluh ne završi dobro, kao kod prve dvije sestre koje su ušle u sobu i ubijene. Nalazimo ga i u dvije bajke: Majka Trudy i Kupid i Psiha, dvije bajke u kojima neposlušnost žene ne završava dobro. U ovoj priči Junakinja sazrijeva, odlaže jaje na stranu, služi se razborom, pobjeđuje zakone i sudove. Međutim, problemi s kojima se susreće predstavljaju vrijeme neznanja koje alkemija naziva fazom crnila ili nigreda, a psihoterapija depresijom. Junakinja slijedi svoje instinkte koji u sebi kriju višu svijest. Oni ne predstavljaju samo instinkt za preživljavanje, oni su simbol transformacije ili jaje koje je ostavljeno sa strane. Fisher’s Bird, priča o Modrobradom ili Pepeljugi govore da u djetinjstvu nemaju majku, što ovu funkciju ostavlja nedovoljno razvijenom i gdje žena svakako čini pogrešan izbor pri odabiru muškarca. Kao u bajkama, ona u muškarca projicira Animu koja je manipulativna, odnosno nedostatak majčinskog aspekta postaje manipulativna funkcija jer je nesvjestan i samo ga žena ili junakinja treba otkriti.
U priči o Fisherovoj ptici, junakinja mijenja destruktivni ciklus Čarobnjaka. Jaje je instinktivno znanje ili povratak majčinske funkcije. Rano iskustvo majčinog ‘dolaska i odlaska’ jedan je od razvojnih izazova za dijete. Ako osoba nije dovoljno izložena majčinskom aspektu, to stvara problem koji ova bajka jako dobro pojašnjava. Ova bajka pojašnjava kako žena, ako želi ostvariti pravu vezu, mora proći kroz priču projekcije, tog destruktivnog ponavljanja o kojem bajka govori, ulaska u sobu u kojoj je rastrzana vezom koja joj donosi bol. Često to govorim na konzultacijama, ali kako živimo u vremenu racionalnog znanja, postoji potpuna sljepoća u pogledu viđenja navedenih sadržaja duše, fascinacija navedenim kompleksom oca ili čarobnjakom koji se projicira u partnera.
Čarobnjak ili Animus u ovoj je fazi ubojica koji ženu nakon brojnih prekida doslovno pretvara u spomenutu vješticu iz bajki koja postaje zlobna jer joj je srce rastrgano u čarobnjakovoj zabranjenoj sobi.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/fusion_text][/two_third]