Kako smo već mogli pročitati, Animus je nesvjesni muškarac u kojeg se žene zaljubljuju, a u snovima se često javlja ženama kao demon, lovac, autoritet ili ljubavnik.
Mnoge bajke vrve ovim likovima, dok feministkinje tvrde da se radi o patrijarhalnom sustavu i dominaciji muškaraca kroz bajke.

Junga su optuživali mnogi: znanstvenici, Freud, Crkva, budistički redovnici, Osho, feministički pokreti, alkemičari, Mircea Elijade i mnogi drugi. San kao okosnica psihičkog rada ili kako kaže Jungova učenica Marie Luis von Franz: “Snovi su pošta od samoga Boga, koji pokazuju pregršt simbola o kojima bi mogli voditi raspravu o značenju i smislu, ali to bi značilo mijenjanje materijalističke paradigme i početak stvarne promjene Zapada.”

Vratimo se na našu temu bajke i toliko puta ponovljenu rečenicu:”Oni su se vjenčali i živjeli sretno do kraja života.” Ovdje ćemo analizirati Fisherovovu pticu braće Grimm ili  opsjednutost Animusom.

Na početku se javlja demonski Animus koji opsjedne svaku ženu i zbog kojeg mnoge žene završe u klopci braka iz koje se teško izvlače jer velika većina ne vjeruje u projekciju Animusa. U ovoj priči čarobnjak ili Animus se manifestira u osobi “siromaha koji prosi i hvata lijepe djevojke. Nijedna od djevojaka se nikada ne vraća. Jednog dana pojavio se na vratima čovjeka koji je imao tri prekrasne kćeri. Izgledao je siromašan i slab i nosio je košaru na leđima. Kad je najstarija kći izašla da mu pruži komad kruha, samo ju je trebao dotaknuti, a ona je bila prisiljena skočiti u njegovu košaru. Odnio ju je do svoje kuće usred mračne šume. U kući je sve bilo sjajno i dao joj je što god je poželjela. Nakon nekoliko dana, rekao je: “Moram ići na put i ostaviti te nakratko samu. Ovdje su ključevi od kuće. Možete ići kamo god želite i gledati sve osim jedne sobe, koju ovaj mali ključ otvara. Ako me ne poslušaš, bit ćeš kažnjena smrću.” Dao je i jaje i rekao: “Dajem ti ovo jaje na čuvanje. Moraš ga nositi kamo god ideš. Ako ga izgubiš, dogodit će se nešto strašno.” Kad je otišao, ona je istražila je kuću. Sobe su blistale od srebra i zlata. Napokon je došla do zabranjenih vrata i vidjela mrtve ljude i svoje sestre. Da ne duljimo priču, na kraju se poslužila lukavošću ili arhetipom trikstera kojim je pobijedila Čarobnjaka, odnosno oduzela mu je moći.

Dakle, to je cilj žene da u odnosu na kraju spozna moć koju je projicirala na muškarca i počne je koristiti za sebe u obliku razlučivanja. Animus je nosilac zakona i sudova koji vladaju ovim svijetom odnosno oni stvaraju magiju moći koju žena treba vidjeti da posjeduje unutar sebe i da tu projekciju mora povući u sebe i transformirati je.
Početna situacija u priči govori o kompleksu oca kod žene u dobi za ženidbu. Ona se ne može oduprijeti moći muškarca i ostaje zaslijepljena njegovom opsjenom o svojoj moći- čarobnjak. Ovaj kompleks oca može se promatrati kao da ima dva pola: jedan je slika oca koja potiče rast, a druga slika oca koja je odvraća od rasta.

Kod muškarca Anima je vještica koja ima negativni pol kompleksa majke. Vještica  ili negativna majka koja kontrolira svoju djecu.

Čarobnjak je negativna slika ili produžena slika oca koja plaši ženu kako bi ostala što duže pod njegovom vlašću. Na kolektivnoj razini država je arhetip čarobnjaka oca koja simulira stvarnost o tome kako je ona nezamjenjiva i kako je jako bitno ulagati u tu jamu bez dna.

Koliko je moćna ova magija potrebno je vratiti se u zadnje dvije godine i vidjeti kako je moć vjerovanja u čarobnjaka državu ili Animusa da će ona riješiti probleme pandemije, a sada smo zbog toga u recesiji. Velika je to moć na koju pada 95 posto stanovništva upravo jer ne vjeruju u psihičke činjenice koje vladaju njima.
Većina žena ne uspijeva nadvladati razinu očevog kompleksa ili projekcije čarobnjaka i ostaju same jer su opčinjene muškarcem čarobnjakom. Zbog opsjednutosti se ne mogu odlučiti za bračnog partnera, te potencijalni partneri nestaju ili su zauzeti ili žive u drugom gradu.
Jung piše  u Sabranim djelima:  “Značaj oca u sudbini pojedinca je velika jer postoji dvostruki aspekt slike oca koja je karakteristična za arhetip oca. Kompleks oca satkan je od osobnih očevih vrlina i mana. Tu se pojavljuje s jedne strane uzvišeno božanstvo, a s druge strane đavao, čiji su učinci dijametralno suprotni. Ovaj dvostruki aspekt slike oca djeluje ambivalentno na svijest žene….. u ljubavnoj epizodi iz Knjige o Tobiji. Sara, kći Raquel, želi se udati. Ali njezina zla kob hoće da sedam puta, jedan za drugim, izabere muža koji umire prve bračne noći. Zli duh Asmodeus – koji je progoni – je taj koji ubija te ljude. Ona se moli Jahvi i on joj šalje osmog ženika, njezinog rođaka Tobiju.  Često se  susrećem sa slučajevima u kojima je otac-demon položio ruku na svoju kćer, tako da cijeli njen život, čak i kada se uda, žena nikad ne uspije postići pravo unutarnje sjedinjenje, naime, slika njezina muža nikada ne uspijeva izbrisati nesvjesni…ideal infantilnog oca”
U priči o Fisherovoj ptici, čarobnjak ima ženske atribute: nosi košaru te ima veliki lavor. Vještice opsjeda Animus, one imaju oštar dugi nos i dlakave ruke. Tako su neke žene lišene svojih ženskih atributa, odnosno potisnuti aspekti ženstvenosti negiraju ili izruguju.

Prosjak na početku bajke, traži hranu. Ovdje velika većina krivo tumači duhovnost i okreće se sažaljenju koje je ustvari nametnuti osjećaj krivnje roditelja, točnije Animusa oca. Posljedice toga vidimo u tome da na Zapadu imamo manifestirane bajke ili socijalnu politiku koja je proizašla iz sažaljenja, a ona je lažna emocija jer ona stavlja  osobu koja sažaljeva u viši položaj, odnosno to je osoba koja smatra da je materijalno superiorno i da više vrijedi od onoga koji nema.

Djevojka pokazuje sažaljenje, ona je uhvaćena u mistiku sudjelovanja u životu. U sažaljenju nad siromahom velika većina ustvari vidi sebe, da nemaju ništa, nemaju još razvijeni unutarnji sadržaj. Kada ljudi nemaju unutarnji sadržaj skloni su samokritici, a žene u toj fazi razvoja kritiziraju sebe, ali i druge žene. Bajka to pokazuje situacijom kada je Junakinja uhvaćena u njegovoj kući, Animus Čarobnjak izdaje naredbe i zabrane.

Na radnom mjestu žene pokazuju puno više poslušnosti i odanosti šefu ili direktoru. Ponovno imamo prevaru Animusa i na ovom stadiju jako malo žena ima snagu napustiti uhodane poslove i krenuti samostalno.  Čarobnjak postavlja zakon tako što naredi ‘ne ulazi u sobu.’

Dakle, to je priča o poštivanju zakona postavljanju nevidljivih okvira koje ljudi slušaju iako ih nitko ne kontrolira. Žena ovaj glas jako dobro čuje kao vlastitu samokritiku unutar sebe.
Čarobnjak joj daje jaje koje je potencijal, odnosno mogućnost da se iz njega rodi nešto novo. U nekim mitovima imamo kozmičko jaje kao podrijetlo svemira, a nalazimo ga u Crkvama kao simbol uskrsnuća. U alkemiji je jaje također zapečaćena hermetička vaza iz kojeg se treba stvoriti završno Djelo. To je ženski princip rađanja, gdje bajka naviješta rađanje novog ili rađanje nove žene, ono što se tek treba roditi. Čarobnjak neprekidno lovi žene. To je krug ponavljanja koji Junakinja prekida tako što koristi pamćenje, ‘prisjeća se’ svojih sestara koje su ubijene u zabranjenoj sobi i koje su se suprotstavile čarobnjakovim zakonima. Ako ih ne srušimo, ako se ne usprotivimo autoritetu, ne možemo započeti vlastiti put promjene.

Ovisnost o zakonima jaka je u čovjeku, ali Junakinja je neposlušna unutarnjem glasu Animusa. Naime, Animus često ženu muči kritikama koje u sebi neprestano osjećaju, ali smatraju to normalnim, slijede pravila koja nemaju nikakvog smisla. Kada se Junakinja suprotstavila, čarobnjak gubi moć nad njom. Često neposluh ne završi dobro kao kod prve dvije sestre koje su ušle u sobu i bile ubijene. Također nalazimo u dvije bajke: Majka Trudy i Amor i Psiha, dvije bajke u kojima neposluh žene ne završava dobro. U ovoj priči dolazi do sazrijevanja Junakinje, ona jaje stavlja sa strane, ona koristi razlučivanje, nadvladava zakone i sudove. Ipak, problemi na koje nailazi predstavljaju vrijeme neznanja, koje alkemija zove faza crnine ili nigreda, a psihoterapija depresija. Junakinja slijedi svoje instinkte koji u sebi skrivaju višu svijest. Oni ne predstavljaju samo instinkt za preživljavanje, oni su simbol transformacije ili jajeta koje je ostavljeno po strani. Fisherova ptica, priča o Plavobradom ili Pepeljuga govore da u djetinjstvu nemaju majku što već stavlja ovu funkciju nerazvijenu i gdje žena u odabiru muškarca sigurno izabire krivo. Kao u bajkama, ona projicira Animu u muškarca koja je manipulativna, odnosno nedostatak majčinog aspekta postaje manipulativna funkcija jer je nesvjesna i tek ju žena ili Junakinja treba otkriti.
U priči o Fisherovoj ptici Junakinja mijenja destruktivni ciklus čarobnjaka. Jaje je instinktivno znanje ili vraćanje majčine funkcije. Rano iskustvo majčinog ‘dolaska i odlaska’ jedan je od razvojnih izazova za dijete. Ako je osoba nedovoljno izložena majčinim aspektom, to stvara problem što ova bajka jako dobro razjašnjava. Ova bajka razjašnjava kako žena, ako želi doći do stvarnog odnosa, mora proći priču projekcije, onog destruktivnog ponavljanja o kojem govori bajka, ulaska u sobu u kojoj je raskomadana od odnosa koji joj donosi bol. Često to govorim na konzultacijama, ali pošto živimo u dobu racionalnog znanja potpuno je slijepilo  u pogledu viđenja spomenutih sadržaja duše, očaranost spomenutim kompleksom oca ili čarobnjakom koji se projicira u partnera.

Čarobnjak ili Animus je u ovoj fazi ubojica koji ženu doslovno nakon mnogih prekida pretvori u spomenutu vješticu iz bajki koja postaje čangrizava jer je njeno srce raskomadano u zabranjenoj sobi čarobnjaka.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut