Šuti i slušaj: jesi li prepoznao svoje ludilo i priznaješ li ga? Jesi li primijetio da su svi tvoji temelji potpuno zaglibili u ludilu? Ne želiš li prepoznati svoje ludilo i prijateljski ga pozdraviti? Želio si sve prihvatiti, prihvati i ludilo. Neka svjetlost tvog ludila zasja i odjednom će ti svanuti. Ludilo se ne prezire i ne treba ga se bojati, već mu treba dati život… Ako želiš pronaći put, ne smiješ prezirati ludilo jer ono čini tako velik dio tvoje prirode… Budi sretan što ga možeš prepoznati, jer ćeš izbjeći da postaneš njegova žrtva. Ludilo je poseban oblik duha i dio svih učenja i filozofija, ali još više svakodnevnog života, budući da je sam život pun ludila i u osnovi izuzetno nelogičan. Čovjek teži razumu samo da bi mogao sam sebi postaviti pravila. Sam život nema pravila. To je njegova misterija i njegov nepoznati zakon. Ono što nazivaš znanjem doći će na kušnju kako bi životu nametnulo nešto spoznajno.”
Carl Jung
