Kada na Zapadu govorimo o ljubavi, možda ste primijetili da najviše uzdižemo tragičan oblik ljubavi. Naravno, u početku se ne čini tako, ali kada se suočite s tisućama konzultacija, kada se suočite sa svim relevantnim istraživanjima i brojkama, onda to nije subjektivno iskustvo već činjenice.
Prije mnogo godina, Jung je objasnio začaranost s nekoliko mitova o neuzvraćenoj ljubavi koji dominiraju zapadnom sviješću. Sada bismo se mogli zadržati na toj tvrdnji, ali ako idemo dalje, mi smo civilizacija koja je začarana drugim mitom – Narcisom. Kako netko može razviti ljubav kada je zaljubljen u Narcisa?
To objašnjava zašto se nismo daleko odmaknuli od mita. Kao što je rekao jedan poznati filozof: Zapadnjak se bori protiv mita obrazovanjem, a i sam je postao rob tog mita. Čovjek misli da živi slobodno, a mit o Prometeju opisuje kako će njegova sloboda završiti. Prevedeno: dijete jede slatkiše i pokušava smršavjeti i dalje jedući slatkiše, drugim riječima: I dalje ću se zaljubiti bez obzira na to što biram partnere koji me povrijede. To je mit o Narcisu koji je zaljubljen u vlastitu sliku, u kojem se danas ljudi zaljubljuju u sebe i kada njihov partner ne postane ono što žele, ostavljaju ga da plače što nisu imali sreće u ljubavi. Čahura zvan ego je život odvojen od stvarnosti i podrške prijatelja i okoline koja čini isto, a nakon toga, od kolektivno nesvjesnog prizivanja arhetipova Spasitelja koji se zatim projiciraju na političke vođe Narcisa koji danas dominiraju i stvaraju kaos u kojem se trenutno nalazimo. Ako ljudi stvarno misle da zaljubljivanje nema veze s vanjskim događajima, tj. da frustracija uzrokovana pogrešnim zaljubljivanjem ostaje u malom kutku njihove osobnosti, to je velika laž, jer takva količina razočaranja u ljubavi pokreće cijele mehanizme mržnje koji se manifestiraju od rada kroz djecu koja su prva na udaru narcisoidnih roditelja koji, čak i nakon razdvajanja, nastavljaju ratove kroz socijalne službe uništavajući generacije djece, što je Fromm vrlo dobro otkrio u svom istraživanju kako bi se ljudi iznenadili kada bi vidjeli kako zapravo ne vole svoju djecu. Mitovi su dio psihe i svatko tko se dugo bavi radom s ljudima primjećuje isti spomenuti obrazac koji se odvija među ljudima i kako je nevidljiv i prihvaćen od većine. To tada postaje mržnja u masama, koja se odvija kroz podjele na nebitne skupine ljevičara i desničara ili cijepljenika ili anticijepljenika, skupine koje nisu svjesne svoje mržnje. Zaljubljivanje je spoj muškog i ženskog, put kojim svaki čovjek ide u svom razvoju, a odbacivanje ovog procesa dovoljno je da se otvore novine i vidi kako neispunjena ljubav postaje generator mržnje i depresije.

Nikola Žuvela

[/fusion_text][/two_third]