Veze i restorani

PreÅ¡utne želje koje se primjećuju kod mnogih parova u drugom djelu života su povezivanje odnosa s odlaskom u restoran. IzmeÄ‘u ostalog, to je statusni simbol i po financijskoj sposobnosti ljudi mjere količinu kvalitete veze. Inače, ovu preÅ¡utnu istinu malo tko priznaje, ali u odnosu se podrazumijeva. Mnogi naslovi na portalima koji nude koje kakve savjete, ovaj aspekt navode kao jako bitnim, odnosno postavljaju se pitanja: Kada vas je zadnji put odveo u restoran? Ako krenemo dalje i odmaknemo se od Junga koji je rekao da je Freudova metoda dobra ukoliko se bavi nižim aspektima duÅ¡e, onda se vraćamo na njegovu sebičnu fazu razvoja koju zove analnom. Indijska tradicija govori da ljudi žive na prve dvije čakre ili egzistencijalnoj i seksualnoj fazi razvoja. PoÅ¡to u drugom djelu života seksualnost postaje manje bitna, odnosno ona je manipulativni aspekt jer se odnos mjeri po financijskoj moći, jasna je činjenica da je seksualnost razonoda, ona se viÅ¡e spominje kao neÅ¡to usput. PoÅ¡to je prezrena i potisnuta jer se oko 99 posto populacije nije ostvarilo u emicionalnom- seksualnom odnosu, populacija se vraća na ono sigurno ili analnu fazu i doživljaj života kroz  hranu jer unutarnjeg sadržaja nema. Ako živite prosječan život i kažete da imate dobru vezu, nitko vam to neće priznati jer javnost koja parazitira na analnoj fazi razvoja ili statusa, vaÅ¡u vezu će mjeriti samo kroz količinu uživanja. Normalno, zbog ovog trenda raste i statusni – analni renome restorana Å¡to je skuplje to je bolje, čak i naÅ¡a Turistička zajednica izdaje razne zvjezdice za kvalitetu restorana kako bi ovaj trend “ljubavi” bio Å¡to bolje prezentiran na temeljima želja ili stanja razvoja čovječanstva koje se joÅ¡ ne može se susresti s onim Å¡to je iza želje poput Edipa koji nije mogao prihvatiti odgovornost i u hedonizmu je bježao od samoga sebe.

Ovaj trend je opće prihvaćen i o njemu se ne tematizira on je osnova svake veze i većina filmova u kojima se prikazuje odnos. Žena je tako svedena na seksualni objekt koja nakon obavljenog obreda postaje spremna na seksualni odnos. Ovaj tisućljetni obred razmjene osjećaja kroz hranu se njeguje u obiteljima za razmjenu ljubavi odnosno mama daje ljubav svom sinu i budućem muÅ¡karcu kroz rečenicu: “Sine jesi li jeo” i na tim srednjovjekovnim temeljima započinju odnosi.

Nije lako ljudima priznati da govore kako žele ljubav, a onda ove obrede smatraju najbitnijim aspektima ljubavi, mjerilima povezivanja pp. Kada ih se upita što žele razmjenjivati međusobno, koje sadržaje i teme, njih nažalost nema jer da ih ima onda čovječanstvo ne bi bilo u spomenutoj zaostaloj fazi razvoja. Povezivanje s precima i hranom ustvari je kmetski duh poslušnih ljudi koji misle da ostvaruju neki status, dok su ustvari obični robovi trendova i svide sebe na najniže nagone. Kako uopće započeti raspravu o ljubavi kada se ne može razgovarati o osnovnim činjenicama gdje se želi preskočiti faze razvoja, gdje se ljudima na takvim trendovima serviraju marketinška duhovnost. Ego nakon jela želi pokazati i da je duhovan pa je marketing ponudio novotariju pozitivnog razmišljanja i selfhelpa. Providnost ovakvog zaglupljivanja koja je nastala u laboratoriju kapitalizma je ogromna ali nismo još došli u fazu da kao civilizacija o tome temstiziramo.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut