[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
ÄŒesto ljudi ne primjećuju kontradikciju izmeÄ‘u djelovanja i onoga Å¡to žele. RazoÄarani su jer se neke stvari nisu dogodile, s druge strane, ne vide da uopće prema tome ne djeluju. Primjerice, oÄekuju ljubav, a u odnosu ne razgovaraju o osjećajima, niti Äitaju o odnosima i ponaÅ¡aju se kao da ljubav pada s neba. To je kolektivni samozaborav ili san kako ljudi žive, ne propituju i procjenjuju sebe i svoje mogućnosti. TakoÄ‘er, možemo primijetiti da žele neÅ¡to, ali cijeli život im se ne dogodi niÅ¡ta u tom pogledu. Kako to biva, osjećaj razoÄaranosti je normalna pojava kojoj se ne daje znaÄenje, ne prepoznaje se kao derivat za samokažnjavanje.
Ela nakon pet godina izjavljuje svom partneru da je oÄekivala viÅ¡e. Ona je oÄekivala svog podsvjesnog boga i kroz godine je shvatila da želi viÅ¡e. Zaljubila se na kratkom poslovnom putu u visokog snažnog i intelektualnog tipa i rekla svom partneru da želi viÅ¡e, ostavila ga je. Iako je nakon dva i pol mjeseca prekinula odnos, nije odustala od projekcije, iÅ¡la je dalje i dalje i nakon 14 veza se zaustavila u jednoj prosjeÄnoj vezi, toÄnije, svojim granicama voljenja.
Ona je morala proći kroz svoju projekciju, da kojim sluÄajem nije, mislila bi da postoji taj Apolon i kažnjavala dalje partnera sitnim kritikama jer ne ispunjava tu projekciju okrivljujući njega kao glavnog uzroka neispunjenja tog sna. Većina ljudi koja ne ostvari ljubav zarobljena je u volji za moći o kojoj su govorili Schopenhauer, Nietzsche i Adler. Ona se pretvara u želju za novcem koji bi trebao omogućiti moć i njegovo nedobivanje ili nedostatak novca donosi kolektivno nezadovoljstvo. Nije bitno tko je na vlasti, ako ne ispunjavaÅ¡ taj san ljudi smjenjuju neistomiÅ¡ljenike, a onim skupinama koje su protiv tog sna zovu religijski fanatici, desniÄarima, ili Äudacima. Policija je u službi vlasti koja treba omogućiti volju za moć tj., zaÅ¡titi privatnog kapitala kao mjerilo moći. Dok san uniÅ¡tenja traje, žrtve su nebitne, tek kada dolazi do konaÄnog pada režima, javlja se kvazi osjećaj krivnje i kolektivno pokajanje.
Ovakva ponaÅ¡anja su kolektivna i prihvaćena. Za njih se ljudi bore u svim revolucijama i ratovima. Sentimentalnost koju ljudi oÄekuju neće dobiti jer nju treba postaviti kao osnovni cilj života i uskladiti djelovanje i misli prema onome Å¡to smatramo ispravnim. Ispravno je samo ono unutarnje, osnovno poÄelo koje nosi autentiÄnost.
To je spas, kako odnosa, tako i druÅ¡tva. Ljubav i autentiÄnost dva su prijatelja, dok bezliÄnost i topljenje u masi ustvari je uvijek put u kojem jedno želimo, drugo Äinimo.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
