[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Kada je Freud rekao da Äovjek koji kaže da nema novaca ustvari znaÄi da nema emocija za davanje, možda nas je najviÅ¡e oslikao kao civilizaciju jer ovo su teme s kojima se ljudi neprestano bave, ali neprestano ponavljaju ovu frazu dokazujući arhetip žrtve. Ipak, ono najljepÅ¡e u Äovjeku jest njegova slabost koja se oÄituje u ranjivosti. Ona je krivo tumÄena, ljudi pokazuju ranjivost prema predatorima, na izborima biraju ljude koji će ih uniÅ¡titi, za partnere biraju ljude koji im ubijaju nadu a kod krivog poslodavca upoznaju najmraÄniju stranu života. Tada se novonastali buntovnik pretvara u nasilnika, a kod onih koji to ne mogu, ostaju žrtve gdje nastaju razne bolesti kao kompezacija nerijeÅ¡enih emocija.
Ranjivost je kvaliteta koju njeguju ljudi i stvaraju u njoj autentiÄnost jer Äovjek koji shvati da radi kod krivog Äovjeka daje otkaz bez obzira na posljedice jer cijeni život, napuÅ¡ta partnera koji ga ne cijeni i traži onog tko ga prihvaća i tko uzvraća ljubav. Općenito većina kaže da je to teÅ¡ko, ustvari to znaÄi nije me briga. Ne možeÅ¡ sklapati Ä‘avolje ugovore zbog kvazi sigurnosti. Uostalom kakav je to život OSTANI DOMA, zbog Äega bi se Äovjek Äuvao i Äega se to boji? NeautentiÄnog života živi velika većina, kako je Freud rekao, živeći u obrambenim sistemima ne živeÄi nikada život. Zlatni kavez je mjesto života ljudi, iz njega se daju savjeti djeci koja postaju buntovna u odnosu na roditelje jer s njima žive strah od života, strah roditelja. Često ljudi kažu, ali roditelji su mi rekli da će im to slomiti srce. Ustvari, radi se o manipualciji koju roditelji koriste tisućama godina toliko su popularna i pretvorena u poÅ¡tovanje prema roditeljima, a ustvari to je vjerovanje koje predstavlja sebiÄnost jer to je imperativ u kojem se djeci kaže: živi neautentiÄan život, slijedi pravila kako bi i ti živio život bez osjećaja i ljubavi.
Ranjivost je biti otvoren, obrazložiti svoje misli ne radi toga jer želiÅ¡ biti u pravu. Ranjivost je potreba da s drugom stranom dijeliÅ¡, želja da pokažeÅ¡ svoju unutraÅ¡njost bez obzira koliko je ona razliÄita od druge strane. Partneri ako dijele nalaze se pred ovim podvigom ili prekretnicom koja će obilježiti njihovu ljubav. Ako otkriju u njoj autnetiÄnost njihov odnos će imati moć razviti intimnost. Ako ranjivost ostane na razini povrijeÄ‘ivanja, cilj parametarskog odnosa se vraća na narcistiÄku razinuobavezno kupovanja kao druÅ¡tvenog cilja u kojem slijedimo ideal, biti isti. To su ljudi koji ne cijene autentiÄnost odnosno psihoterapija će reći da neki par koji je radio na vezi nije uspio zbog razliÄitosti karaktera, toÄnije, trauma djetinjstva je pobjedila i par se vratio u obrasce roditelja koji slijede ideal nepovjerenja na kojem je zasnovano druÅ¡tvo. Psihoterapija smatra da se radi o traumi koja se treba rijeÅ¡iti i onda možete nastaviti živjeti u druÅ¡tvu koje se i dalje samokažnjava i tako možete živjeti bez posljedica, Å¡to je naivno promatranje ili potpuno krivi pristup jer psihoterapija nije težila biti filozofija. Jung je dobro primjetio da je trauma ustvari poÄetak procesa inviduacije, kada Äovjek poÄinje raditi na emocijama i prihvaća njihovu složenost, on se tada ne može vratiti u ovaj svijet. Naime, osamdeset posto stvari nećete viÅ¡e moći raditi koje rade ljudi, tek dvadeset posto koje su posvećene davanje znanja koje je doÅ¡lo unutarnjim procesom jer naÄelo davanja je univerzalni pricip, ono je dužnost.  U vezi par budi proces individuacije, a veza propada jer se odbija taj proces, njima vlada naÄelo potroÅ¡aÄkog mnetaliteta, kupi i odbaci, odnosno promjena partnera služi kako bi se osjećali živim, odbacujem staro i ponovno se zaljubljujem, ali ne zato jer to želim, to je prinudna obveza u kojoj slijedim nametnuto uživanje kao cilj života. Ako par ne ide prema procesu individuacije, onda mora slijediti obvezno naÄelo uživanja kao prinudu, neprestano kupovati i bacati staro jer bez toga neće moći uÄestvovati u životu. Ranjivost je neprihvaćena vrlina koju tek trebamo razumijeti i prihvatiti ako se želimo isjeliti kao druÅ¡tvo jer tada ćemo moći prihvatiti odnose.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut.
