Kako to da u svim zadnjim napadima i u svim ratovima i u svim zločinima učestvuju muškarci? Kako to da korupcijske afere, mafijaška udruženja, farmaceutske lobije pokreću muškarci? Sve propale sisteme, poput totalitarizma, donio je muškarac. Naravno, tekst bi sad trebao ići u osudu ili navijanje, ali ovdje me to ne zanima već vidjeti sociološku i psihološku pozadinu ovog problema. Koliko god bježali od mitova koje je čak i Freud koristio, kao i psihoterapija, onda dolazimo do mita o Adamu i Evi, gdje je Adam ili muškarac i tada bio jadan bez svog ja, gdje je Eva kriva što je on jeo jabuku. Od tada, pa do dana današnjeg, žene su krive za sve. Recimo na primjer za prostituciju, ali javne kuće postoje radi muškaraca, a ne radi žena. Žene su nesposobne, ali mi muškarci smo sposobni baciti atomsku bombu. Mi muškarci smo uništili ovu planetu sa svim mogućim zagađivanjima, pa što onda reći za tog muškarca? Da je labilan, narcisoidan i ono na kraju što mu najteže pada, a to je da svoju seksualnost i potrebu uzdiže, a u konačnici spolna mu je moć u usporedbi s ženinom inferiorna. Većina žena ostaje usrkaćena za ljubav jer muškarci seksualno ne mogu prihvatiti ženu, pa je gledaju kao objekt.

Muškarac se mora organizirati u skupine. Većina muškaraca neće sama prići ženi. On mora biti s nekim čoporom iz kojeg onda iskače kao vođa, kako bi se dokazao svojim prijateljima, a nekada i onima iz stranke. Obično im je Eros nizak i potpuno su emocionalno uskraćeni, pa onda na čelo stranke stavljaju nekog tko ima veći Eros i onda vode stranku iza leđa. Takvi muškarci na Zapadu ne prolaze, pa se postavljaju instruirane vođe stranke s nježnim Erosom. Ipak, takve vođe prolaze tek u mediteranskim i istočnim zemljama, kroz lažni mačizam i blagoslov oficijelne religije gdje je mentalitet vođe najvažniji.

Oni koji propagiraju religijski poredak, moraju znati da je u tim zemljama siromaÅ¡tvo najdublje, pa onda odlaze na Zapad. Pored toga, Zapad im je kriv za vlastito siromaÅ¡tvo, ne mogu svoju sjenu patrijarhata vidjeti, te će onda miÅ¡ićima tj. pobunama i nekim isticanjem svoje kvazi religioznosti s puÅ¡kom u ruci ili izglasanim zakonom, kao u Turskoj, vladati nad masama. Tako imamo situaciju u kojoj su NorveÅ¡ka i Finska nereligiozne zemlje koje ne propagiraju ljubav i nenasilje, a osoba kojoj treba pomoć ili ne radi, ima pravo na socijalnu pomoć, stan, obrazovanje i dodatak za godiÅ¡nji odmor i tamo je najmanje nasilja, dok u tim ‘muÅ¡kim’ patrijahalnim i religijskim zemljama koje se kunu u moral i ljubav, djeca nemaju Å¡to za jesti, imaju najveći postotak korupcije, kriminala i djeca se prodaju u roblje. Nije problem ovdje moral niti ljubav niti nasilje, već zamjena teza gdje religija propagira neÅ¡to 2500 godina, a onda ono protiv čega su se najviÅ¡e borili, a to je materijalizam upravo takve zemlje u 40 godina rijeÅ¡e probleme i ono Å¡to je najgore za čuti, one su spremne otvoreno razgovarati o problemima dok danaÅ¡nje religije i patrijarhalna gnijezda meÄ‘usobno ne razgovaraju, osim pro forme. ViÅ¡e radi novinara i javnosti nego Å¡to žele iskreni dijalog.

Možemo nabrajati takve primjere od južne Amerike, Afrike i ostalih mačističkih zemalja kojima su puna usta morala, a u praksi kao u balkanskim zemljama koje imaju najviÅ¡i postotak vjernika, ustvari su najmanje religiozni. Prema istraživanjima, na ovim prostorima je najveća nesnoÅ¡ljivost. No, to javno nije dobro reći jer na ovim prostorima ljudi žele sebe prikazati kako su puno otvoreniji, a ustvari ne vole druge nacionalnosti. Njemci i skandinavci su hladni i Å¡krti, a ustvari se najviÅ¡e brinu o svojim graÄ‘anima, a otvorenim i toplim balkancima ljudi kopaju po kantama i žive u etnički čistim zemljama jer su se obračunali s različitima. To je ta otvorenost koja nam se cijelo vrijeme propagira, ‘toplih’ i ‘srčanih’ ljudi s ovih prostora. No, mitovi o Adamu i Evi joÅ¡ su duboko ukorijenjeni u ljudima.

Točnije, to je  čisti narcistički kompleks. Ako me nećeš slušati, a ja ti nudim osjećaj krivnje kojeg ti namećem kroz religiju, onda si ti nevjernik i moraš za to platiti. To što religija govori o nenasilju, negdje je između redova nestalo jer važniji sam ja i moj status dok ste svi ostali u službi moje narcisoidnosti. U modernom društvu, patrijahalna udruženja funkcioniraju preko bankarskog sustava koji posuđuje novce građana drugima iako nema svojeg novca. To je najveći apsurd kojeg moderna ekonomija ne želi priznati pošto iza njega imamo grupe muškaraca koji su samozvani narsisoidni korporativni slabići iz sjene.

U psihološkom smislu muškarac sebe vidi kroz čopor i naciju, ne može muškarac sebe vidjeti kao pojedinca ili individuu. Iako sam ovaj prvi dio članka na neki način emocionalno kritički naglasio kako bi se dobio uvid u manipulaciju u kojoj živimo, ono važnije jest da muškarac svoju transformaciju doživljava kroz prihvaćanje žene i Erosa. On tako postaje individua i obratno. S druge strane, neprihvaćanje transformacije donosi nam spomenutu manipulaciju jer muško i žensko u svojoj naravi su prolazni. Oni postoje dok postoje polariteti, a oni postoji sve dok se ne razvijemo, dok jednu i drugu razinu postojanja ne osvijestimo u sebi. Nije li i Freud rekao Super ego(otac) i Ono (majka ili Jung što kaže Anima), Eros i Tantos. Ipak ovaj drugi dio članka je tabu tema. To djeca ne uče u školama. Djeca u školi crtaju krugove, čitaju kvazi nacionalnu književnost, rješavaju zadatke koji nemaju veze sa životom jer ne smijete imati pojedince koji rješavaju probleme. Djeca po završetku škole  nemaju pojma kako izračunati bruto domaći proizvod, kako promjeniti utičnicu na zidu, a da ne govorimo da ne znaju ništa raditi i ono najgore, to su djeca koja ne znaju misliti.

To je ta slika manipulativnog muškarca koji je u obrazovanju postavio krive kriterije. Zašto? Pa što će ti pametan klinac koji nije zadojen nacionalizmom i koji kreaira, koji stvara aplikaciju u kojoj umrežuje ljude u besplatnoj ekonomiji? Što će ti obrazovanje u kojem je vrednovanje prema tome koliko si međusobno pomažemo u rješavanju zadataka? Tako nešto postaviti kao kriterij obrazovanja jest svetogrđe. Ok, postoji nešto jednostavnije, postaviti kao kriterij programiranje, psihoterapiju, meditaciju, stvaranje integralnih skupina koje funkcioniraju prema svojim afinitetima. Izgovoriti tako nešto javno i zastupati takvo mišljenje, ravno je izjavi da je zemlja nije okrugla.

Gledam klince kada dođem pred školu, kako ih još uvijek majke i očevi kritiziraju koju su ocjenu dobili. S druge strane, u Švedskoj, kriterij je da nema ocjena već profesor ima za zadatak da dijete nauči, a ne ocjena koja je kriterij infantilnoga muškarca.

Stoga, individualci često traže svoj put, a kad su do njega došli, u drugima raste strah jer su našli rješenje. Primjerice u religiji, veliki mistici su bili uvijek na zubu vođama religijskih pokreta. Individualnost je rješenje, ali danas se ona naziva problemom.

Tada skupina ili društvo svoj osjećaj krivnje pretvara u jal i svi gledaju slabu kariku.

Organizirane skupine se uvijek podržava, a individualce osuđuje. Dovoljno je pogledati novinske članke i odmah će vam ovi postulati postati jasni. Razmišljanje je teško stoga većina sudi. Ne sudite, pokušajte uvijek gledati što se skriva iza scene, život će vam biti lakši i jednostavniji jer tada procjenjujete i radite uskladu sa svojim mogućnostima u svojoj mikrocjelini. To je pravi put u kojem smanjujete djelovanje organiziranih skupina i potičete ono najvrednije: različitost i individualnost.

Nikola Žuvela