Promatramo li danaÅ¡nje okruženje nikada kao do sada nije bila naglaÅ¡ena prilika da se sustavu oduzme i zadnja karika na kojoj funkcionira iako za to ne moramo niÅ¡ta drastičnog učiniti, niti prostiestirati već se bolje organizirati. Kako? Danas većinom živimo u zgradama i kroz sustav pričuve moguće je uzeti jedna veći kredit i pokriti krovove sunčevim kolektorima koristiti barem jedan dio struje koji će smanjiti postojeće račune te koristiti kiÅ¡nicu s krovova. Onaj teži dio u kojem postoje puno veće rezerve, ali ne i volja za promjenom jest prestanak financiranja gluposti, na Å¡to nitko od nas nije spreman. PoÅ¡to mi nismo spremni te promjene su nemoguće. Primjerice, davanje za sport kvazi kulturne dogaÄ‘aje, te mnoge druge gluposti koje da ih spomenem netko bi se mogao i uvrijediti. Stoga taj zaokret nije moguć, ali je moguća direktna poljoprivreda u kojoj se preko druÅ¡tvenih mreža obraćamo poljoprivrednicima i od njih kupujemo proizvode umjesto od korporacija, mnogo toga se u malom vremenu može rijeÅ¡iti. Tada malo novaca malima znače viÅ¡e nego milijarde, a ono najvažnije ono Å¡to svi dobivamo taj SVETI OSJEĆAJ u kojem se viÅ¡e ne osjećamo bespomoćni najvažniji je za naÅ¡e živote. Solarni paneli sve su dostupniji pa ćete ih nabaviti uskoro za malo novaca. Važno je znati da kupnja osnovnih namjernica za život kao i energija ustavom su zajamčene kategorije to nije TRŽIÅ TE, kao Å¡to nam sve vlade žele podvaliti. Za sada, ljudi će i dalje gledati sportska natjecanja i loÅ¡e predstave i sluÅ¡ati loÅ¡u glazbu. Potrebno je znati da nitko ne može mijenjati uvjerenja drugih, dakle, shvatimo da, za sada, ne želimo ni najmanja rjeÅ¡enja. Primjerice, ljudi ne trebaju izlaziti na ulice, samo jedan mjesec da ne plate račune, država bi propala. VaÅ¡i računi za drugi mjesec bi se prepolovili a vidjeli bi kako postoje rjeÅ¡enja za jeftiniju struju i plin, kao i za hranu. Ista je stvar s zdravstvenim sustavom koji je preglomazan i koruptivan od strane farmaceutske industrije. Razgovarao sam s mnogo specijalista i rekli su mi da 50 posto ljudi dolazi kod doktora zbog psihičkih problema, a ne zbog stvarnih: da to javno kažemo razapeli bi nas, a ne samo to, sruÅ¡io bi se mit o farmaceutskoj svemoći. Kada bi mjesec dana kupovali od poljoprivrednika hranu, vidjeli bi smo pojeftinjenje hrane. No mi smo previÅ¡e konzumistički naviknuli živjeti gdje nam drugi rjeÅ¡ava probleme, pa nam se sada malo sviÄ‘a komunizam. No Å¡to bi se dogodilo da tako živimo, radili bi za 1500kn, sve bi bilo jeftinije, a onda bi nam naÅ¡a djeca rekla da smo glupi romantičari jer ne želimo biti grabljivci i Å¡tetočine, podignuli bi revoluciju, za desetak godina i ponovno vratili kapitalizam. Zar se to nije dogodilo na naÅ¡im prostorima i zaÅ¡to sada plačemo kada smo sami to željeli? Prihvatimo odgovornost, za ovo danas jer dobili smo Å¡to smo željeli, ili ćemo pokvareno i duboko prevrtljivo reći da nismo za to glasali? Da glasali smo za kapitalizam koji je gramziv koji je kao i u Europi nastao na krvi i znoju radnika i pljački. Pa o tome smo učili kroz nastavni predmet zvan povijest, zar nam je to bila romantična priča o revolucijama borbi seljaka i radnika? Dakle konačan zaključak je da ne želimo rjeÅ¡enja jer naÅ¡ um je kondicioniran, ne želimo vidjeti da problemi dolaze od naÅ¡ih stavova a ne od vanjskog svijeta. Zaboravljamo jednu činjenicu da je novac energija, njega nema onda kada novac troÅ¡imo za osobne potrebe, ali se stvara kada ga koristimo za humanističke ciljeve, to je princip svemira, kvantne fizike ili psihologije. No, za takvu spoznaju ćemo pričekati, kao Å¡to je rekao Nikola Tesla, rodio sam se za tri generacije prerano, ljudi nisu spremni za takve promjene. Zaključak je, kada ćemo biti iznutra spremni na stvarne promjene u kojima će nam blagostanje biti želja za znanjem i duhovnom unaprijeÄ‘eniju bića, kao Å¡to je rekao Hegel da je to sveti cilj obrazovanja, bit ćemo spremni na promjenu. Političari i korporacije samo projekcija naÅ¡e duboke čežnje bića da budemo kao oni. Prestanimo s tim čeznutljivim nametanjem joÅ¡ jedne ideologije i čežnjom za sustavom koji se brine za nas, to je nesloboda jer svaki sustav nameče ograničenje. Svako druÅ¡tvo je protiv individualca  oni su teret za druÅ¡tvo pokuÅ¡avajući ih uguÅ¡iti i to uz potporu velike većine koja govori DA ONI NE PLAÄŒAJU POREZ KOLIKO I MI. Dublje rečeno, oni su se okrenuli svom pravom unutarnjem biću Jastvu kojeg mi ne želimo. Svaki sustav je proganjao individualce, a ljudi su to podržavali, jer većini individualci doslovno smrde. Znam nekolicinu takvih ljudi koje je stav i bojkot odvukao na sam rub i ne moram govoriti kako je to zavrÅ¡ilo. Poznajem ljude koji žive, suprotno pravila, ali, nevjerojatno, kako ih ljudi preziru kakav je to unutarnji strah od promjene. Kao Å¡to je Freud rekao u čovjeku je najveći strah od gubitka ega. Na kraju je pobijedilo miÅ¡ljenje ne želimo demokraciju, danaÅ¡nja diktatura nam je lakÅ¡a jer uvijek za svoju nesposobnost možemo optužiti druge, to se nama dogodilo na ovim prostorima, ali i s Grčkom koja je postala viÅ¡e bih rekao romantični pokret otpora. Ipak, 80 posto Grka želi i dalje ostati u EU, tj. diktatura nikome nije toliko mrska. Većina graÄ‘ana Europe bi živjela sada u nekim kvazi socijalističkom druÅ¡tvu a kada bi na godinu dana zatvorili katedrale zvane robni centri i koje bi preoblikovali u obrazovne ustanove, narod bi rekao dole komunizam, hoćemo troÅ¡iti i biti nesvjesni. Negativni aspekt demokracije jest Å¡to je ona nastala na temeljima američkog ustava koja se zasniva na vladavini najboljih i obrani vlasničkog poretka. Ipak, kada sam pitao mnoge ljude da li su za radikalnu demokraciju koja traži ukidanje privatnog vlasniÅ¡tva, velika većina čak i ‘duhovnjaka’ nije bila spremna za takav zaokret, a to znači: priznavanje privatnog vlasniÅ¡tva=nastanak kriminala i stvaranje razlika meÄ‘u ljudima. Za sada nema ničeg boljeg od kržljave demokracije, ali shvatimo da je to velika odgovornost s kojom se kockamo jer ona znači učestvovanje u odlukama, a ne onako romantično reći ne zanima me politika. Znate političari su pokvareni radije svoju potisnutu stranu vidim u drugom a svoju Sjenu sakrivam svojim niskim samopouzdanjem stavljajući se u ulogu žrtve. Danas možemo skupiti potpise za referendum i neki zakon dovesti u pitanje bez ikakvih problema, ali ne da nam se, netko će drugi to napraviti, sve će nam netko drugi jest naÅ¡ kolektivni stav, pa kad nas pritisnu izaÄ‘emo na ulice, razbijamo ali u stvarnom životu niÅ¡ta ne činimo. Demokracija dopuÅ¡ta život malim zajednicama i komunama da žive po svome u svom mikrokozmosu, ima mnogo takvih primjera ali malo hrabrih da to priznaju a kamoli da naprave taj korak. Samopouzdanje na kolektivnoj razini može stvoriti samo pojedinac svatko za sebe, ali ako se napajamo iz destruktivnih izvora, ne čitamo, ne radimo na sebi, onda i imamo danas takvu kolektivnu sliku. Na ovim prostorima ljudima knjige smrde, to je ovdje smrtni grijeh a da ne govorimo rad na sebi. Koliko se čitaju psiholoÅ¡ke i duhovne  knjige u odnosu na beletristiku, vidjet ćete da su nam svi uzroci problema pred nama. Priznajmo koliko novaca troÅ¡imo na vlastite užitke a koliko na vlastito obrazovanje pa bilo da je ono usmjereno na ostvarivanje materijalnih ciljeva. Veliki je nesrazmjer u percepciji onog Å¡to se živi i stvarnosti. Mogućnosti ima, ali ne želimo živjeti u novim zajednicama u kojima nema novca, jer smo s njime naučili kompenzirati svoje probleme Stoga, niÅ¡ta se neće promijeniti osim kozmetičkih zahvata. NaÅ¡i bogovi viÅ¡e nisu religiozne voÄ‘e, već nacionalizmi, socijalizmi, materijalizmi, hedonizmi. Å teta je samo jedna, naÅ¡a razočarenja u spomenuta vjerovanja skupo nas koÅ¡taju i uvijek nevini nastradaju. No, gledajmo to malo sa smjeÅ¡nije strane, viÅ¡e se nasmijmo toj igri i manje vodimo računa o kozmetici medijskog linča i države. Kapitalisti i političari umiru onda kada viÅ¡e ne obraćamo na njih pažnju, tako su umrli stari bogovi, a revolucija je uvijek čežnja za novim bogovima, revolucija je jedino moguća u naÅ¡oj svijesti, potpuno je besplatna.