Ako katkada mislimo da smo se bez razloga žrtvovali, ego  i svijet to zaista i misle. No, sa strane nesvjesnog situacija je puno drugačija. Svaka žrtva je akt odricanja ili odvajanja od ega, napuštanje njegovih formi. Svaki takav vanjski akt dovodi nas stepenicu bliže cilju i pretvara teoretsko znanje u živo znanje i iskustvo. Na taj način gubimo ego i rušimo njegov zatvor u koji smo se zatvorili, počinjemo vidjeti da smo satkani od svijetla i na taj način takvo iskustvo u nama počinje djelovati i na druge. Iako često slijedimo klasično milosrđe, otkrivanjem ovog potencijala ono počinje djelovati na druge više nego bilo kakvo naše djelovanje jer ono je uvijek sputano od ega koji preračunava. No, postoji i drugi problem, ako se držimo podalje od života, nemamo priliku za promjenu, odricanje od ega se ne može dešavati i tada ne možemo izgubiti sebe tj., mi postojimo jedino kada smo u odnosu s drugima. Zato se djelovanje prema drugima ne smije temeljiti na moralnoj odgovornosti, već na osjećaju kojeg prepoznajemo onda kada nas spontanost ili spontani trenutak okrene prema drugom ili drugima. To stanje treba prepoznati kao glavni generator našeg bića, a ne se mučiti moralnim propisima koji su nam zagadili dušu, gdje smo na mjesto naše dječje zaigranosti stavili slijepa i neupotrebljiva pravila. Netko taj osjećaj budi u umjetnosti, netko u plesu, netko na običnoj kavi, a netko meditacijom. Kada spojimo taj trenutak s mudrosti onda dolazimo do pravog puta. Puno ljudi osjeti taj trenutak, ali zbog nedostatka mudrosti se razočara. Zato mudrost kroz ulazak u sebe postaje uspješna jer spontani trenutak možemo s njome materijalizirati.

    Kada želimo djelovati mi se uvijek orijentiramo na grandiozne stvari, a ne vidimo da možemo djelovati na tisuću načina. Primjerice, jedan prijatelj se dugo bavio yogom i neki sudbinski trenuci su ga vratili natrag iz Indije. Čovjek bi pomislio kako je njegov put završio, međutim, okrenuo se praktičnim i za današnju krizu važnim rješenjima. Sagledao je današnje probleme i napravio električni bicikl koji za tri sekunde postigne 100km.  Netko bi rekao da je ova priča bizarna, ali zadržite pažnju još malo i sagledajmo što se zapravo dogodilo. Bicikl i brzina nisu važni već kako trenutak spontanosti i mudrosti može riješiti svaki problem pred kojima se nalazimo. Mnogi su  mu govorili da je glup i da je nemoguće napraviti takav bicikl, da fizički zakoni to ne dozvoljavaju, ali njegovo dugo bavljenje yogom donijelo mu je iskustvo i svjesnost polja mogućnosti koje je unutar nas. Iako se nikada nije bavio elektronikom, u nekoliko tjedana je uspio napraviti takav bicikl sa minimalnim troškovima, odnosno dokazao je da za velike stvari nisu potrebni veliki novci već vjera u svoje mogućnosti. Nakon toga, krenule su mu i prve narudžbe, a ono što je zanimljivo jest da stotine kilometara prolazi za par kuna. Ipak, ljudi su i dalje nastavili govoriti da je to nemoguće jer svatko mora opravdati svoju ego – zatvorsku strukturu kako ona ne bi nestala. On to ne bi uspio da u sebi nije imao humani cilj, a iako nam se cilj može činiti malim i nevažnim, on je pokazao kako se unatrašnji principi polja mogućnosti mogu lako materijalizirati. Ne vidimo da u svakom problemu leži rješenje i da nas problem razvija. Trenutak spontanosti i mudrost donosi uvid, a kada imamo uvid onda ne trošimo vrijeme kako bismo gradili ego zatvor, već iza te strukture primjećujemo polje mogućnosti koje se ne može graditi na čvrstim strukturama u kojima egzistiramo u materijalnom svijetu. Zato u davnini plemena nisu ničemu davali imena kako bi živjeli kao jedno tijelo i slobodni od posjedovanja. Energija ne može postojati u ego zatvoru, energija nam je nedostupna, a ona se oslobađa jedino u trenucima spontanosti. Samo ako naš život promijenimo u mantru: moguće je, um počinje oslobađati zarobljenu energiju u egu i naše tijelo se počinje ponašati drugačije. Upravo se to događa u meditaciji, u tom trenutku kada ego gubi snagu, tijelo ili mozak počinju emitirati alfa valove, opušta se srce, organi i tijelo se počinju regenerirati. Dugogodišnji praktikanti oslobađaju theta valove i tada nastaje najdublja relaksacija tijela. Stoga, problemi postoje samo onda kada smo u ego zatvoru i u tom trenutku ponavljamo njegovu mantru: nemoćan sam, nesretan sam. Ako kojim slučajem to ne osjećamo ili energetski ne vidimo tu situaciju, onda smo još  duboko u ego zatvoru lišeni mogućnosti da spoznamo koliko nam je ljubav nadomak ruke, upleteni u vlastitu mrežu predrasuda o vlastitoj nemoći. Svakodnevnom vraćanju u sebe moguće je prihvatiti paradigmu, moguće je vidjeti da smo premreženi ego smicalicama u kojima se vraćamo uvjerenjima: ne može se. Moguće je, može se, stvarna je paradigma koju dokazuje i kvanta fizika.