Metoda je neÅ¡to Å¡to nam se nužno nameće u svakom radu i bez nje mnoge stvari koje Äinimo u životu ne bi mogle funkcionirati. Primjerice, da bi dobili kukuruz u ljeto morali smo ga prethodno posaditi u jesen, Å¡to znaÄi da smo morali poÅ¡tivati odreÄ‘enu metodu.
MeÄ‘utim, istina je i to da metoda ne garantira uspjeh. Najbolji primjer toga je kada su znanstvenici ispitivali subatomske Äestice odreÄ‘enim metodama, njihova istraživanja su se mijenjala s obzirom na njihovo raspoloženje s kojim su pristupali promatranju. Ipak, dok ne sazriijemo do stupnja kada odbacujemo metodu i uÄenje gdje svu sreću pronalazimo u sebi, metoda joÅ¡ uvijek ostaje jedino sredstvo na putu osvjeÅ¡tavanja naÅ¡eg pravog Ja-Jastva.
  Kada govorimo o metodi moramo biti svjesni Äinjenice da nema apsolutne metode koja djeluje na sve ljude pozitivno i dobro. Pa tako i meditacija je sigurno dobra za 95 posto ljudi u oslobaÄ‘anju stresa, meÄ‘utim za onih pet posto najuÄinkovitije djeluje neÅ¡to sasvim drugo: odlazak u prirodu, sluÅ¡anje muzike, ili razgovor. Stoga prije negoli govorimo o metodi, moramo biti svjesni da nema apsolutnih rezultata kao Å¡to niti jedan zakon koji poznajemo u prirodi nema apsolutnu vrijednost već samo viÅ¡e ili manje vjerojatnu Äinjenicu. To nije tako samo u znanosti već takva je i naÅ¡a priroda, Å¡to tvrdi i znanost, odnosno da su svi zakoni koje poznajemo viÅ¡e ili manje vjerojatni. Tako je i sa jezikom kojeg upotrebljavamo u svakodnevnom govoru tj. pojmove koje koristimo za, primjerice, stol jest izricanje trenutnog stanja. Naime, najveće otkriće proÅ¡log stoljeća, pored elektriÄne energije, svakako su otkrića kvantne fizike koja kaže da stvarnost koju upravo promatramo već je neÅ¡to drugo, stalno u promjeni, titrajući iz trenutak u trenutak, a zbog naÅ¡eg oka koje kasni u prijenosu informacija, naÅ¡ um dobiva povrÅ¡ne podatke na temelju Äega mi krojimo stvarnost oko sebe. Stoga, moramo se pomiriti s time da metoda može biti sasvim ispravna, ali da je prijenos informacija u naÅ¡ um sasvim drugaÄiji. Taj nepravilan prijenos informacija je uvjetovan mnogim Äiniocima poput kulture, roditelja i naÅ¡e osobne razvijenosti. Stari filozofi su ovaj problem zvali doksa-javno mnijenje koje govori da većina ljudi ima krivu sliku stvarnosti o svijetu, a danas možemo kroz novine i medije vidjeti mnoge oblike predrasuda. Mnoga su istraživanja pokazala da meditacija pomaže Äak i kod fiziÄkih oboljenja, ali kulturoloÅ¡ki to je za naÅ¡u civilizaciju strano tijelo koje smo pokuÅ¡ali usvojiti tokom zadnjih sto godina koliko traje dolazak istoÄnih uÄitelja na Zapad. Mi smo se okrenuli psihologiji, religiju smo odstranili i sada se suoÄavamo sa raspadom iluzija koje su toliko kobne da jedna trećina graÄ‘ana u Hrvatskoj boluje od psihiÄkih bolesti, a u Europi je taj postotak oko 20 posto. OÄito je da su ovdje metoda i pristup zakazali, odnosno znanost je u većini sluÄajeva skeptiÄna, a skeptiÄnost nije znanost. Sve viÅ¡e je primjera u kojima se biologija ne može ostati svojim okvirima ako ne koristi psihologiju. To dokazuje i Jeremy Narby koji je otkrio da postoji u nama DNK mreža preko koje uroÄ‘enici dobivaju uz pomoć Å¡amana i halucegenih biljaka podatke o lijekovima i hrani potrebnim za život. To otkriće biologa već je davno prije otkrio psiholog C. G. Jung. Naime, on govori da u svima nama postoji kolektivno nesvjesno – nasljeÄ‘a iz kojeg crpimo podatke naÅ¡ih predaka. Iz toga proizlazi da metoda ne može biti ispravna ukoliko je teorija skeptiÄna i ne priznaje znanstvene podatke koji postoje, ali se zbog skeptiÄnosti znanstvenika, jer im se neke stvari Äine nemoguće, tumaÄe ta oktrića kao sluÄajna. Ipak Jeremy Narby je svojim dokazima pridobio mnoge znanstvenike Å¡to znaÄi da se i u znanosti stvari sve viÅ¡e mijenjaju.
Selbst i metoda
Kada govorimo o metodi u Selbst terapiji pokazalo se da su kombinacija meditacije i psihoterapije kao najbolji put u uklanjanju prepreka na putu samorealizacije. Naime, kod svih oblika mentalnih problema možemo uoÄiti da ljudi podsvjesno stvaraju zid naspram nekog problema i ne žele sagledati stvari u njihovom pravom obliku. Psihoterapija najviÅ¡e pokuÅ¡ava vlastitim razraÄ‘enim metodama slobodnih asocijacija, razgovora ili pak hipnoze doÄ‘i do pojedinca, meÄ‘utim ono najzanimljivije je na koji naÄin pristupiti zidu kojeg postavlja osoba u psihoanalitiÄkom lijeÄenju. NaÅ¡e Ja samo jedan mali dio nas samih, odnosno dio cjeline- Jastva. Jastvo daleko viÅ¡e zna i viÅ¡e je vidjelo nego li ćemo ikada toga biti svjesni. Misli ne nastaju iz naÅ¡eg Ja, one pripadaju Jastvu. O unutraÅ¡njim tjelesnim procesima i njihovom radu, Ja ima jedva nekakvu predodžbu. Ono Å¡to Ja u sebi shvaća, možda je najmanji dio onoga Å¡to bi kompletna svijest morala obuhvatiti.
Da bi Äovjek bio potpuno biće, potrebno je da osvijesti sve dijelove Jastva, odnosno arhetipove. Arhetipove možemo zamijetiti u naÅ¡im snovima, a u svakodnevnom životu oni se nalaze u projekcijama poput voljenja roditelja u koje projiciramo arhetipove. Primjerice, kada se zaljubimo u partnera, mi se zaljubljujemo u svoju unutarnju projekciju, kod žena je to nesvjesni muÅ¡karac, dok je kod muÅ¡karaca to nesvjesna žena. Stoga Äesto partneri nakon prekida veze ili braka govore da je to sasvim druga osoba od onoga Å¡to je on/ona bio/la na samom poÄetku. Podsvjesno to znaÄi: ”otkrio/la sam tvoju osobnost koja viÅ¡e ne odgovara mojoj projekciji ljubavi.” Ova nemogućnost da se suoÄimo s vlastitom slikom, donosi mnoge prekide, ali, s druge strane, u većini sluÄajeva i nemogućnost ljudi da shvate svoje projekcije i konaÄno krenu prema integraciji svojeg nesvjesnog kompleksa.
IstoÄnjaÄka praksa
IstoÄnjaÄki pristup Äovjeku najviÅ¡e je bio usmjeren na transformaciju ega koji zbog neznanja stvara krivu sliku svijeta, zbog koje ljudi krivo percipiraju stvarnost. IstoÄna filozofija uoÄila je da je znanje samo jedan od segmenata u spoznaji stvarnosti i ukoliko Äovjek želi uÄiniti promjenu, onda je nužno sagledati sliku svojeg ega koji je nastao na temelju nesvjesnih dojmova (samskÄra). Za razliku od Zapadne psihologije, istoÄnjaÄki pristup je težio potpunoj transformaciji. Njihove metode razvijale su se tisućama godina od kojih je i Zapadna psihologija kriomice gledala i uzimala iz njihovog dvoriÅ¡ta. Posebno je to vidljivo kod mnogih tehnika pozitivnih afirmacija koje su nam, primjerice poznate u mahayana buddhizmu.
Psihoanaliza se pokazala uÄinkovitom kod razrjeÅ¡avanja mnogih potisnuća i problema u odnosima i tu joj treba priznati sve zasluge, meÄ‘utim ono Å¡to se nameće kao problem a onda i pitanje jest Å¡to uÄiniti kada se pojave dublji slojevi nesvjesnog u kojima, primjerice, pojedinac Äesto govori da nije zadovoljan poslom ili vlastitom vezom, a da za to ne postoji objektivni razlog. Jung i Fromm su tvrdili da je takav ograniÄeni pristup Äovjeku, glavni problem psihoanalize, odnosno ona ne želi odgovoriti na Äovjekova najvažnija pitanje smisla života.
Iz toga razloga uvezli smo yogu pokuÅ¡avajući na bilo koji naÄin zatrpati prazninu koja je specifiÄna za Zapadnjaka, pokuÅ¡avajući zatomiti ljudsku potrebu za traženjem odgovora. Ubrzo, svojom narcisoidnošću napravili smo od nje tehniku za razgibavanje. Krivi pristup donosi krive rezultate, pokuÅ¡ali smo ukrasti neÅ¡to novo i primamljivo kako bi ostvarili svoje sebiÄne ciljeve i zato mnogi nemaju nikakve rezultate u tom prakticiranju. Cilj meditacije je da obuzda cjelokupni misaoni proces, odnosno da umiri um koji je neprestano pod utjecajem nesvjesnih vrtloženja. Ona ne služi za ostvarivanje želja već za oslobaÄ‘anje od njih. Nesvjesna vrtloženja nastaju utjecajem nesvjesnog i naÅ¡ih osjetilnih doživljaja. Kriva intelektualna obrada dobivenih podataka iz svakodnevnog života donosi nam krive procjene koje dovode do toga da druge ljude Äesto osuÄ‘ujemo a to Äinimo da se obranimo od svoje nemogućnosti da objasnimo razliÄite negativne emocije koje smo doživjeli i potisnuli. TakoÄ‘er, meditacija zahvaća cjelinu Äovjeka, ne izdvajajući problem kako to Äini psihoanaliza. Može se reći, da meditacija integrira, emocionalno i racionalno pokuÅ¡avajući sakupiti energiju koju Äovjek troÅ¡i u razliÄitim vanjskim akcijama koje su potaknute mentalnim projekcijama. Na taj naÄin osoba lakÅ¡e pristupa problemu, jer se stvara razmak izmeÄ‘u projekcija u kojima se tražila stvarnost i onoga Å¡to Äovjek zaista jest. Većina ameriÄkih psihoterapeuta koju su istraživali ovaj problem smatraju da je meditacija najuÄinkovitija kada je nadvladana narcisoidnost i sebiÄnost. Naime, mnogi se okreću meditaciji i istoÄnjaÄkim tehnikama zbog nerijeÅ¡enih emocionalnih ili seksualnih problema, Å¡to dovodi do vrlo brzog napuÅ¡tanja tih sustava koji su u mnogim situacijama krivo protumaÄeni. Stoga je bit svake buduće terapije da razvija cjeloviti pristup u kojem će biti zadovoljeni svi spomenuti elementi kako bi se pogreÅ¡ke svele na minimum. Selbst terapija zasniva se upravo na tom principu u kojem spaja psihoanalizu i istoÄnjaÄku praksu kako bi Å¡to bolje i lakÅ¡e pristupila Äovjeku i njegovoj nemogućnosti da prodre iza kulisa njegovih nestvarnih problema. U mojem radu pokazala mi se ova metoda najuspjeÅ¡nijom i najprilagoÄ‘enijom naÄinu života kojim živimo.