Nekada smo voljeli, idealizirali nju ili njega, misleći da volimo. Sada mislimo da nemamo taj osjećaj, ali nije da ga nemamo, on je evoluirao u mnogo nijansi gdje je prvotna čežnja i patnja radi gubitka sada pretvorena u dublji osjećaj povjerenja u sebe.
Mlada osoba svoju nesigurnost želi nadoknaditi jakom idealizacijom, ubrzati proces povjerenja koju tolikom snagom projicira na voljenu osobu i tako parovi izgore prije vremena. Kao snažna vatra koja pregrije alkemijsku posudu ili srce koje se raspadne pred božanskim osjećajem zaljubljenosti. Zaljubljenost ili opsjednutost, nešto nam nedostaje, traje kratko, a zaboravljanje je jako dugo sve dok ne prestaneš tražiti i počinješ biti.
Ljubav kod mlade osobe je u osjećaju, u zrele osobe je u prisutnosti. Mlada osoba traži dok zrela prepoznaje ono u što gleda, lako pronalazi svoju moć davanja.
Ona ga gleda kako pije kavu i osjeća mir u njegovoj prisutnosti, ali mir koji je njezin, ona ga je uspjela otkriti nakon što ga gleda kao osobu.
Da kojim slučajem mlada osoba zna podgrijavati posudu, shvatila bi da je ljubav nešto što dolazi postepeno jer u posudi su emocije, mnogi kruti stavovi koji se ne mogu naglo otopiti. Mlada osoba u posudi kuha iluzije, a zrela tugu, smijeh, promašaje i uvide.
Odustajanje je praksa, očekuje se da ovaj proces bude u kontroli volje ega koji kaže sad ili nikada. Suprotno, ovaj proces počinje kada ego kapitulira i tada je prepušten unutarnjim silama, čežnja se zamjenjuje sjedištem u sebi.
Tada nisi više čežnja niti slika onoga što partner očekuje od tebe, treće novo stanje ne odapinje strelice van jer sjedište postaje unutar tebe.
Nikola Žuvela
Jungova škola 24.8.
Trajanje 4 mjeseca.
Prijave: nikola.zuvela19@gmail.com
