Femme fatale je tradicionalno zavodljiv ženski lik koji mami muškarca u opasnost, nalazimo ga u filmskom zapletu ili u stvarnom životu. Projekciju stvaraju muškarci puni nesigurnosti, odnosno oni koji nisu svjesni svog Anime.
Njezina snaga leži u tradicionalno ženskim moćima poput šarma i pojačane seksualnosti, koje arhetipska femme fatale koristi kako bi dobila ono što želi. Femme fatale doslovno paralizira muškarce svojom ljepotom i inteligencijom te se predstavlja kao da je njezina privlačnost natprirodna. Međutim, kao i kod mnogih femme fatale, njezina snaga je na kraju potkopana i poražena njezinom željom da zadovolji kulturni konzervativizam.
Redatelj David Lynch najviše oživljava ovaj arhetip. Laura Palmer je odličan primjer modernije femme fatale, ali u ovoj priči svakako se ispostavi da je ona žrtva. U njegovom filmu Gone Girl, femme fatale je uspješna, ali i zla.
Žene obično preuzimaju žensku ulogu i osobnost, ali razvijaju kontraseksualnost koja je muške prirode i naziva se Animus.
Femme fatale se u popularnoj kulturi još uvijek prikazuje kroz promiskuitet i odbacivanje majčinstva. Takva fatalna žena opsjeda nesvjesno muškarca time što ne želi rađati, što bi dovelo do konačnog uništenja muškarca jer on time gubi slobodu koju je teško stekao kada se odvojio od majke.
Danas se femme fatale prikazuje kao lijepa i cool šefica ili influencerica, ili moćna žena kojoj ne treba muškarac ili djeca, te prkosi tradicionalnim ulogama. Također, moderna femme fatale prikazuje se s autodestruktivnim tendencijama koje se obično povezuju s Animusom, popitena,koje uništavaju brakove.
Žene ne moraju odbaciti svoju ženstvenost ili postati autodestruktivnije da bi prihvatile vlastitu moć stvaranja.
Femme fatale je zapravo savršen simbol za asimilaciju tajanstvene moći ženstvenosti koju žena mora osloboditi unutar svoje ženstvenosti, a ne kroz Animus kroz koji postaje muškarac lovac. Ona živi na granici između Velike Dobre Majke Carla Junga i Strašne Majke, tog zlokobnog ruba ženske energije poput božice Kali, podsjećajući nas da ono što stvara također ima moć uništiti. Takva je priroda, ona stvara i uništava, potrebno je vidjeti te dvije polarnosti.
Žena se ne smije poistovjećivati ​​s Animusom i njegovom destruktivnom moći, mora zaroniti u svoju Fatalnu Sjenu, napustiti žrtvene majke prošlosti i vidjeti važnost svoje tamnije dubine kako bi otkrila vlastitu individualnost bez preuzimanja društvene Anime koja je beživotna i koju trenutno određuje industrija ljepote a ona određuje kako će izgledati.
Kao što postoji svjetlo i tama u muškim osobinama, tako postoji svjetlo i tama i u ženskim osobinama. Jung je vjerovao da, kako bi bio potpuna osoba, mora prihvatiti svoju Sjenu, svoje primitivnije i negativnije osobine poput agresivnosti, posesivnosti ili sebičnosti.
Femme fatale mora vidjeti da postoji i asertivna strana. Suočavanje i prihvaćanje tamnije strane svoje prirode omogućit će joj da integrira te negativne osobine u svoju osobnost i preusmjeri ih na zdravije načine života.
“Postoje bezbrojne žene koje uspijevaju u javnom životu bez gubitka svoje ženstvenosti. Naprotiv, uspjele su upravo zbog toga.” C. G. Jung.
Doista, moćne i fatalne žene na ovom svijetu su one koje prepoznaju ljepotu i snagu u svojoj ženstvenosti, ali su također svjesne svoje tame.

Nikola Žuvela