Bavljenje sobom je sveti zadatak svakog ljudskog bića. Ako se pojavi melankolija i pokušate joj pobjeći, to je nemoguća misija, ali ako se spustite u njezine dubine i osluškujete njezin govor i osjećaj, otkrit ćete njezinu razigranost.
Ako osjetite svoju dušu, moći ćete otkriti njezinu pravu moć. Ljudi bježe od ovog osjećaja, a on se na kraju pretvara u fizičku bolest. Tone na dno poput oceana, okružen tamom, ali i prostranstvom. Duša uči kroz melankoliju, upoznaje nas s našom najdubljom čežnjom. Tko ne može zaroniti u nju, ne može ni vidjeti svjetlo. Njezin glas kaže:
“Ovdje sam pored tebe, s tobom sam i rastajem se s tobom. Jedan sat sam svjetlost, jedan sat tama, želiš me posjedovati i u tom satu nestajem. Ja sam ljubav koja obavija i razdire. Nakon molitve sam melankolična.”
Osjećaji su neshvatljivi, dvostruki, sve dok im ne damo pravo značenje i svrhu. Ljudi žive, zaljubljuju se i kada to nestane, ostavljaju svoje osjećaje. To je kao da dovedete svoju zaručnicu pred oltar, a zatim nestanete. Anima tada postaje sama osveta, emocije se pretvaraju u fizičke poremećaje i kroz bol podsjećaju kako je zaborav postao kazna.
Kako Zapad omalovažava Animu, ona postaje upravo ona melankolija koja je obuzela čovječanstvo. Mišići oko čeljusti postaju zategnuti od ljutnje i tada na ulicama Zapada vidimo ta suha, bez osmijeha lica s otvrdnutim crtama lica. Zapadnjak je mislio da će mu Anima služiti i da će tako lako dobiti osjećaje svojim plitkim, ponižavajućim pristupom odnosima. Anima se pokorava razumu Animusu samo ako je on predan njegovom razumijevanju. Kada ga ne razvije osoba koja je predana vanjskom svijetu, tada je Anima neuhvatljiva, osvetoljubiva i opasna. Ona tada živi u projekcijama onoga što se očekuje, nema razumijevanja, i tada u odnosima nastaje sve što je teško gledati i postaje teško za okolinu. Ego se posvećuje kroz uništenje i samouništenje. Anima se zaobilazi ne samo zato što postoji strah od neugodnih osjećaja, već i zato što nas odvaja od društva.
Kao što Nietzsche kaže: “Čar znanja bio bi malen da nije toliko srama koji treba prevladati na putu do njega.”
Ali suočavanje s Animom daje vam odnos i razlog zbog kojeg taj osjećaj možete podijeliti s drugim, ili kako Nietzsche kaže: “Tko ima “zašto” zbog kojeg živi, može se nositi s gotovo bilo kojim “kako”.
Radi se o odabiru onoga što želite živjeti, i na kraju su to rezultati. Točnije, doživljavanje emocija i njihovo razumijevanje put je do Anime, a bez nje nejasna Anima ili melankolija posjetitelj je svakog ljudskog bića poput nenajavljenog mora za otvrdnula srca.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
