Zanimljivo je kako živimo u stvarnosti u kojoj novinari, ekonomisti i obavještajne službe uzimaju primat tumačenja stvarnosti koji se zasniva na kršćanskoj apokalipsu s kojom su Zapadnjaci opsjednuti . Stvara se predstava kaosa, a mesijanske prognoze o budućnosti svele su se na tipove poput E. Maska i ostalih američkih mitomana jer oni nešto znaju što mi ne znamo. Ustvari sve kad ih stavimo na kup, ništa ne znaju o duševnim procesima, točnije, većina rečenoga nema veze s našim životom ali ste ih pustili u svoj život u nedostatku vlastitog duševnog života. Giorgio Agamben filozof je rekao da novinarske kuće sa svojim udarnim vijestima ljude drže u osjećaju pred ratnog stanja što povećava gledanost jer ljudi nemaju svoj život. Često govorim da, kad naiđemo na problem u životu u našem Ja su odgovori koji se stvaraju desetljećima ako na Jastvo obraćamo pažnju i privodimo njegove sadržaje u svijest. Na tim temeljima ljubavna veza uvijek iznova ima sadržaja koji vezu čini ispunjujućom. Pošto ljudi ne otkrivaju osobni mit i ne žive ga, uzimaju tuđe spomenute mitove i tako žive tuđe živote. Tako ljudi kada kažu ekonomska kriza to je tuđi mit gdje puno osobnih kriza stvara kolektivnu krizu na razini duše. Tada ljudi kolektivno ponavljaju tuđa uvjerenja u nedostatku svojeg sadržaja kojeg se boje otkriti jer bi on promijenio vlastitu perspektivu u kojoj nema novinskih članaka, ekonomista, svih onih koji su unaprijed stvorili pogled prema stvarnosti, a zajednički nazivnik im je strah jer on je puno bliži i živi u arhetipu žrtve koji je opće prihvaćen način života. U pravilu ta slika je prihvaćena jer ljudi sanjaju o autoritetu, o velikom mesiji od kojeg očekuju ispunjenje velikih snova.
Musk i drugi su proroci tog novog autoriteta i oni kroje sliku stvarnosti tako da kontroliraju okvir kroz koji percipiramo same činjenice. Njihova je stvarnost savršeno ispolirana slika kao reklama, odnosno oni stvaraju stvarnost u kojoj se živi reklama. Oni tako uskraćuju mogućnost doživljaja onog što je u toj stvarnosti lažno, u njoj nedostaje bolan život bez čega ne može izrasti nešto autentično novo. Takva stvarnost algoritma briše negativnosti, ono zbog čega jesmo ljudi a to ne naša nepotpunost. Što je slika koju oni nameću plastičnija i lišena duše, nesvjesno u nama stvara snažniju, iracionalniju, kaotičniju reakcije od teorija zavjera, magijskog mišljenja, jako osjećaj da se pripada nekoj skupini plemenu i sl.. jer tako psiha uspostavlja ravnotežu. Formule ne postoje jer smo individualna bića koja mogu samo ići individualnim putem i tu dolazimo do rješenja.
Nikola Žuvela
