“Jednom davno živio je čovjek koji je imao plavu bradu. Bio je bogat imao velikih kuća u selu i gradu, mnogo kočija. Bez obzira na to što je Plavobradi imao puno novaca, njega su se žene bojale zbog boje brade.
U susjedstvu je živjela bogata plemkinja koja je imala dvije kćerke, nije se moglo reći koja je bila ljepša. S jednom od njih se Plavobradi želio vjenčati, ali je plemkinja odredila koja će se od njih vjenčati za njega, a niti jedna od njezinih kćeri se nije htjela udat za njega jer su znale da je bio oženjen, ali nitko nije mogao saznati što se dogodilo ženama koje su s njim bile u braku. Plavobradi je mnogo razmišljao o tome kako bi mogao organizirati druženje u jednoj svojoj ljetnoj rezidenciji, pa je pozvao plemkinju i njene dvije kćeri te još nekoliko poznanika kako bi se što bolje zabavili.
Svi koje je pozvao su pristali i rekli kako će doći u njegovu rezidenciju, a kada su napokon došli mogli su probati mnoga fina jela, zabaviti se u ribolovu, pjevanju i plesanju. Sve je bilo savršeno pa je plemkinja pristala na vjenčanje vjerujući kako čovjek čudne brade ipak nije tako strašan kao što izgleda.
Prošlo je mjesec dana i Plavobradi je morao otputovati na službeni put, ali je prije toga rekao Ženi da uživa s prijateljicama dok ga nema. Ostavio joj je ključeve, ali ju je zamolio da ne ide u najmanju sobu jer će se naljuti.
Žena je obećala da će ga poslušati i neće raditi ništa što bi ga moglo naljuti. Napokon su došle njene prijateljice, a među njima je bila žena koju ona nije pozvala. Krenule su razgledati kuću i sobe te zaključile kako se ne zna koja je soba ljepša. To je bio prvi put da su je došle posjetiti jer su se bojale Plavobradog.
Ona se nije veselila kao njene prijateljice jer ju je zanimalo zašto se ne može ući u malu sobu. Kada je otvorila vrata sobe nije ništa vidjela jer je bilo mračno, ali nakon nekoliko trenutaka ugledala je krv i mrtva tijela jednog pored drugih. Bile su to njegove žene za koje se nije znalo što se dogodilo. Toliko se prestrašila da je htjela odmah izaći, ali joj je ključ pao u lokvu krvi.
Na kraju je uspjela nekako izaći iz sobe, ali su na ključu ostale mrlje kojih se morala nekako riješiti. Otišla je do svoje sobe da opere krv, ali to je bio čarobni ključ i kada bi ona maknula krv s jedne strane, ona bi se pojavila na drugoj strani.
Plavobradi se vratio ranije, a žena je glumila da joj je drago što je prije došao kući. Sljedeći dan je tražio ključeve koje joj je dao, a njoj su ruke odmah pošle drhtati i nije znala što učiniti. Shvatio je da nema ključa od male sobe. Žena je rekla da ga je zaboravila u svojoj sobi, a kada je pokazala da je odmah vidjela krv.
Plavobradi je rekao kako mora da umre zbog toga što je vidjela i žena je odmah počela moliti na koljenima, da ju ne ubije. Plavobradi se ipak nije predomislio, a ona ga je zamolila da joj barem dopusti da se pomoli.
Plavobradi ju je ostavio samu u molitvi, a ona je u tom momentu pozvala sestru Anu kako bi joj pomogla. Zamolila ju je da se popne na vrh da bi mogla vidjeti dolaze li joj braća u posjetu jer su obećali da će doći taj dan.
Sestra Ana nije nikoga vidjela osim zelene livade, a sestra ju je još nekoliko puta pitala dolaze li braća sve dok Ana nije rekla kako dolaze. Dok je čekala braću Plavobradi joj je prijetio smrću.
Više nije imalo strpljenja i kada je krenuo da je ubije, došla su njena braća i probola ga mačem. Plavobradi je želio pobijediti ali je znao da radi o snažnim mladićima i nije uspio. Žena je na kraju preživjela i dobila svoje bogatstvo koje je podijelila sa sestrom i braćom. Udala se za dobrog Čovjeka koji joj je pomogao zaboraviti strašnu prošlost.”
CHARLES PERRAULT

Od dviju sestara, Ana je jedina imala snage suočiti se sa svojim podsvjesnim muškarcem ili Animusom, koji se pojavljuje kod žena s demonskom moći. To joj je omogućilo da u sebi aktivira pozitivne muške energije koje se očituju u njezinoj sposobnosti da prekine vezu sa zavodljivim Plavobradim kakvu imaju mnogi muškarci. Na konzultacijama mi žene govore da ne mogu napustiti taj imidž, pravdajući se da time gube svoju seksualnu privlačnost. Međutim, strast nije motivirana seksualnošću, već opasnošću, thanatosom ili željom za smrću. Stoga mnogi koji se protive odrastanju ulaze u autodestruktivnost u kojoj se boje sami sebi priznati da su došli do točke samoubojstva, koje potom prebacuju na Plavobradog koji to čini umjesto njih. Modrobradi nudi svu ljepotu života, uživanja ili Edipovog kompleksa, odbijanja odrastanja po cijenu smrti. Otkrivanje smrti u sebi veliki je zadatak za svakog čovjeka ako želi odrasti i najvažnija lekcija drugog dijela života. Kada ga je Ana osvijestila, njezina unutarnja muškost dobiva na snazi, što bajka pokazuje iznenadnom pojavom braće ili pozitivnog Animusa, ona ne nestaje, ali gubi moć nad Animom . Osvijestila ju je i udaje se za pravog muškarca, osobu s kojom može razmjenjivati ​​emocije, a ne život u kojem mnoge žene traže Modrobradog ili mitskog partnera kako ne bi odrasle i pale u zamku sigurnosti.
Ako u životu slijedite premisu činiti dobro a izbjegavati zlo, odnosno ako ste si na ovaj način pojednostavili život, svjesni ste da ste izgubili bitku i da je sve ispalo drugačije samo zato što ne želite priznati kompleks Život. Plavobradi je narcisoidni čovjek koji stvara serijskog ubojicu, silovatelja, trgovca ljudima. Mnoge od njegovih žrtava nisu žive i ne mogu ispričati ovu priču. Modrobradi je danas cijenjeni sveučilišni profesor, svećenik, političar, liječnik, policajac, prema svjedočanstvima mnogih žena, a nalazimo ih u dnevnim novinama ili u našoj okolici. Dakle, oni nisu toliko važni kao ovaj arhetip.
Ima još gorih Plavobradih, emocionalno nasilnih muškaraca koji ozljeđuju žensko emocionalno biće, što stvara još razornije rane, no danas su neprepoznati jer emotivno je ionako nešto što spada u tabu teme. Takvi ljudi mogu biti izvana emotivni i plakati, ali oni također mogu izazvati bol poduzeti drastične mjere tako da traži pozornost nasiljem kako bi ispunio prazninu.
Ana koristi ono što društvo prezire, a to je neposluh, odnosno poslušnost je osmi smrtni grijeh koji je donio koncentracijske logore. Ana u njemu nalazi snagu, a kada se uspjela u samoći suprotstaviti Plavobradom, dolaze braća ili pozitivni Animus. Kad bi djeca malo više učila ovakve činjenice u školi, imali bismo društvo odraslih, ali ovakve činjenice, koliko god se naivno smatraju prihvatljivim, velika većina bi se protivila takvoj praksi jer donose neposluh koji je uvijet za individuaciju i prihvaćanje Animusa u žene i razvijanj evlastitog mišjenja.
Za sve one koji traže revoluciju, ona je upravo u razotkrivanju vlastitih mitova koji, ako se ne osvijeste, ne mogu stvoriti pravi odnos, a onda ni stvarni život.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut