Ono što svatko od nas neprestano osjeća, iz dana u dan i što nas pokreće su želja, čežnja i ambicija. Kada se zaljubimo, vidimo savršeno biće u drugoj osobi i u nama se javlja želja za povezivanjem i spajanjem s njim/njom.
Ta čežnja za partnerom temelj je našeg postojanja. Čežnja nas pokreće na aktivnost i tada vjerujemo da će ona ukloniti sve prepreke i razlike između dvoje ljudi. U toj čežnji žudimo biti isti. Ambicija se ovdje pojavljuje kao želja da druga osoba postane moj idealni svijet kako više ne bi bilo dva svijeta. Toliko želimo jedinstvo koje smo osjećali u vezi s majkom, dok filozofska učenja kažu da žudimo za vezom s jedinstvom koje smo osjećali s Onostranim, Bogom, svemirom, duhom predaka.
Ukratko, žudimo za povratkom u stanje prije rođenja jer tada svijet nije bio podijeljen na Ja i Ti. U starim učenjima se kaže da želja stvara naše tijelo, ali i u psihoterapiji se kaže da je tijelo zapravo naša želja, jer se s partnerom povezujemo kroz tijelo. Kako kaže Pablo Neruda: “Gladan sam tvojih usana, tvog glasa, tvoje kose i ulicama idem bez hrane, šutljiv, kruh me ne hrani, zora me izluđuje.” 

Uz pomoć riječi i dodira povezujemo se s drugom osobom, a druga osoba je svijet ili cjelina, veza sa Jastvom. Tako upoznajemo dodir, osjete i povezujemo se sa sobom. Ako svijet osuđuje ono što govorimo, mislimo, osjećamo, osjećamo se odbačeno i tako dolazi do potiksivanja i trujenja onog najvrednijeg u nama. Postajemo fragmenti gdje imamo dijelove tijela poput organa, ali nemamo tijelo. To je osjećaj odbačenosti ili nepripadanja, a to je osnova života.
Ono što svijet odbacuje postaje bolest određenog organa, a ono što mi danas odbacujemo pokazuje da smo najviše bolesni  na djelovima tijela koji su povezani s osjećajem dijeljenja. Dijelovi tjela koji su ranjeni kada ih partner dodiruje stvara intimnost. ne spajamo se s onim što je zdrav, već se spajamo kroz pukotine. Kada tijelo drhti u tim trenucima kada dodidrujemo partnera povezujemo se i stvaramo jedinstvo. Nježnost je oblik želnje koji je naučio čekati.  Ako želite razumjeti prijatelja, partnera, roditelja i dijete, morate čeznuti jer ćete samo tako moći razlikovati idealno od stvarnog. Tako razaznajete što ste projicirali, a ono što ostaje je temelj odnosa koji ćete tek tada moći uspostaviti. Obično ljudi ne razgovaraju s drugima, već s ciljem da žele ono što bi drugi trebao biti, i tek kada se suočimo s onim što želimo, dopuštamo razlike i tada se rađa ljubav.
Nikola Žuvela