Kroz jungovsku psihologiju, povijest religija otkriva se kao dramatična scena na kojoj kolektivno nesvjesno projicira svoje najdublje potrebe. Arhetip Jastva ili centar psihičke cjelovitosti poprimao je različite maske ovisno o povijesnom trenutku i kulturološkom kontekstu.
Pojam Jastva za svaki narod je bio drugačiji, ovisno o funkciji koja ima je slabije bila razvijena. Zeus je moćni, amoralni vladar Olimpa, personifikacija grčkog genija i racionalne funkcije te ekstrovertiranu snagu, ali, ovdje nam se otkriva da su imali stari Atenjani poteškoće s introverzijom i moralnom dosljednošću. Jahve je apsolutan transcendentan, čije ime se ne izgovara. Judeo-kršćanska projekcija projicira funkciju intuicije koja prodire u nedokučive dubine, ali kompenzira ili pokazuje nedostatak senzualne funkcije, točnije, prihvaćanja materijalnog svijeta.
Za hinduse je Shiva bog stvaranja i razaranja. Ipak, nedostatak osjećajne funkcije se materijalizirala u njihovoj kulturi kroz kastinski sustav i nedostatak empatije prema nižim kastama, fatalizam u kojem postoji zakon karme i oslobođenje kroz bijeg u duhovno i potpuno negiranje materijalnog svijeta.
Jastvo ima 4 glavne funkcije svijesti što znači ono postaje ona projekcija naše slabe strane osobnosti, dok kolektivno postaje ona funkcija s kojom ima najviše problema.
Nietzsche je proročki rekao da su stare projekcije boga ili Jastva mrtve. Kako Jung kaže: “Bogovi su postali bolesti”. Kada jedan bog umre, to znači da određeni arhetip više ne može adekvatno da izrazi psihičku energiju jedne kulture. Smrt boga je dezintegracija stare psihičke strukture.” Kada je arhetip Jastva aktivan onda nadahnjuje cijelu epohu i daruje je mnogim stvaralačkim djelima u arhitekturi, umjetnosti i filozofiji.
Kada je Nietzsche proročki navijestio: “Bog je mrtav”, on je potvrdio kolaps spomenutih dominantnih projekcija Jastva (Zeus, Jahve, Shiva). Danas su Bogovi različite psihološke, fizičke, ideološke bolesti. To je stvarnost u kojoj živimo, odnosno živimo u razdoblju kolektivnog vakuuma, staro Jastvo se raspalo, novo se još nije rodilo. Simptomi su očiti od religija koji gube moć, primjerice, 12 posto ljudi ide u Crkvu, do tehnologije koja je postala nova ideologija koja pokušava nadomjestiti transcendentnog Boga. Također, tu je ekološka kriza kao vanjski odraz unutarnjeg stanja uskogrudnosti. Ponovno buđenje novih nacionalističkih ideologija, Ključni prelaz koji nas čeka nije stvaranje novog boga, već povlačenje projekcije i prepoznavanje da su svi bogovi bili simboli unutarnjih psihičkih sila. Prava transformacija će se dogoditi kada shvatimo da je Jastvo uvijek bilo tu samo smo ga tražili na krivim mjestima. Kao što Jung kaže: “Tko gleda vani – sanja, tko gleda unutra – budi se.” Smrt starih bogova nije kraj već prilika za buđenje iz sna projiciranog božanstva kojeg treba tražiti kroz vlastito iskustvo. Vaše Jastvo prvo će biti vaša najslabija funkcija koja će se pokazati kroz ono što niste htjeli vidjeti o sebi, a tek onda kada osvijestite taj dio sebe vidjet ćete pravo Jastvo i put koji će biti samo vaš, jedinstven i cjelovit.
Nikola Žuvela
