Za Junga, kompleks seksualnosti ne govori o seksu kao fizičkom činu, već je to arhetipski nabijena psihička energija koja se manifestira kroz različite aspekte ljudskog života od kreativnosti, strasti, prokreaciju, žudnju, ali i kroz strahove, sukobe i projekcije. Dok je Freud seksualni libido smatrao primarnom pokretačkom snagom psihe, Jung ga je vidio kao samo jednu od manifestacija jedne šire, univerzalne psihičke energije koju je nazvao libido gdje je suprotni pol volja za moć dok je ona za Freuda tanatost ili nagon za smrti. Seksualnost je jedan od kanala kroz koji ta energija teče, ali nije jedina psihička energija. Seksualni kompleks često je isprepleten s projekcijom našeg unutarnjeg ženskog Anime ili muškog Animus aspekta na drugu osobu. Kada se zaljubimo, to je često zato što netko pogađa naš Animus i Animu, a seksualna privlačnost je snažna komponenta tog doživljaja. Seksualni simboli  poput falički simboli, ili yoni, itd. ne predstavljaju samo genitalije, već i općenitije principe kreativnosti, plodnosti, snage i prožimanja. Ako je kompleks seksualnosti previše nabijen ili potisnut, može doći do seksualne opsesije gdje svaki odnos i energija postaju seksualizirani. Također i do hladnoće i impotencije gdje je energija blokirana i ne može se izraziti, kao i do stvaranja projekcije ili traženja vlastite potisnute seksualnosti u drugim ljudima, što može dovesti do ovisničkih odnosa.

Kompleks Duhovnosti je organiziran oko iskustva svetoga, transcendentnog i božanskog. On se bavi ljudskom potrebom za smislom, povezanošću s nečim većim od sebe i iskustvima koja nadilaze svakodnevnu svijest.
To je povezanost s arhetipom Boga. Ovaj kompleks izravno je povezan s arhetipom Boga, univerzalnim obrascem koji predstavlja konačnu stvarnost, smisao i jedinstvo. Ovaj arhetip je duboko usađen u kolektivno nesvjesno svakog čovjeka. Kompleks duhovnosti pokreće nas da tražimo odgovore na pitanja života, smrti, patnje i svrhe postojanja. Jung je, povodeći se za Rudolfom Ottom, opisao “numinzono” iskustvo kao temelj vjerskog osjećaja, istovremeno zastrašujuće i fascinirajuće, potpuno drugačije od svakodnevnih emocija. Kao i kod seksualnosti, ovaj kompleks može postati izvor patnje. Kada se projicira cijeli kompleks na jednu doktrinu, crkvu ili vođu, bez ikakve svijesti o vlastitoj psihologiji. Duhovna oholost koja nastaje kada se pojedinac identificira s arhetipom Boga i osjeća se poput spasitelja ili prosvijetljene osobe. Pojava duhovne kriza ili tama duše, o kojoj sam pisao nedavno. Kada se kompleks raspadne ili kada čovjek izgubi vezu s ovim aspektom sebe, što dovodi do egzistencijalne krize, depresije i osjećaja besmisla.
Za Junga, zdrav i zreo psihički život ne sastoji se u odabiru jednog nad drugim, već u uspostavljanju ravnoteže i dijaloga između ova dva snažna pola. Cilj individuacije (procesa postajanja cjelovite ličnosti) je integrirati i prihvatiti i svoju seksualnu, životnu energiju ili Eros i svoju duhovnu težnju za smislom, bez da se jedno potiskuje u korist drugoga. Sukob između “tijela” i “duše” smatrao je jednom od središnjih ljudskih drama.

Nikola Žuvela