Često nam se nameće siromaštvo i skromnost u duhovnosti što je dovelo do velikih migracija stanovništva koji su pod jakim utjecajem svojih religija:Indijaca, Nepalaca, Filipinaca, Tibetanaca i Arapa i dr. u Zapadne zemlje. U svim tim zemljama smatra se u religijskom učenju da je siromaštvo poželjno u aspektu odricanja kao najvećeg ideala duhovnosti i tko to ne radi ne može doseći Boga. Zato šamansko otkrivanje Boga nije prihvaćeno jer oni se dovoljno ne muče i ne odriču i prava prosvjetljenja su jedino na Tibetu i Indiji, ostali su klasa ispod. Isto je stajalište ima kršćanstvu i Islamu koji imaju eskluzivu nad istinom kao i svecima. Možete iznijeti sva druga znanstvena istraživanja siromaštva, ali, ako se ne odričeš po religijskim mjerilima, svaka druga spoznaja ne može biti duhovna. Međutim, takav radikalan stav je doveo do toga da su mnogi samostani zatvoreni u Aziji i Japanu, dok je broj praktičnih vjernika u Zapadnim zemljama pao ispod deset posto. Religijska učenja su uvela standard da je asketska duhovna spoznaja jedina i da oni imaju jedino pravo suditi što je duhovno. Mnogi ljudi mi dolaze sa svojim snovima gdje im njihovo Jastvo govori potpuno drugo u odnosu na duhovna učenja, a oni mi odgovaraju da su to niže spoznaje i da oni sa svojom duhovnošću nadilaze snove i to je ok jer mučenje i asketizam su jedina mjerila. Ipak, tokom 35 godina koliko se praktično bavim ovom temom mnogi suputnici u svojoj istinoljubivosti i pravednosti su poklekli iako ih je takav radikalni stav odveo u smrt, bolest i život na račun roditelja. Tako sam počeo čitati istraživanja siromaštva i statistikom gdje dolazite do potpuno drugih rezultata i spoznaja. Primjerice, najviše psihičkih bolesnih ljudi nastaje kod siromašnih ljudi, najviše je predrasuda i osuda svih onih koji su različiti, to su sredine koje ne uče o važnosti čitanja i znanja jer to bi značilo da ja mogu mijenjati sebe i pomoći sebi, aonda i drugima. Najveće su stope kriminaliteta, prostitucije i upotrebe droge u siromašnimsredinama kao i ubojstva i smrti novorođenča zbof nedostatka liječnika. U poljoprivrednim sredinama ubiti novorođenče poput Indije jer je ženskog roda zbog miraza, sasvim je normalna pojava. Kada je majka Tereza došla u Indiju nije mogla vjerovati da bolesni ljudi najnormalnije leže po ulici bolesni i da tamo umiru jer to je njihova karma, bio je loš u proslom zivotu tko ga šiša, religija govori da si loš i za tebe nema pomoći. Tako je sa svim prestupnicima oni koji varaju, oni koji se drogiraju za njih nema suosjećanja, dok je to u kršćanstvu više pro forme, onako više za pokazivanje manje da se dubinski uđe u problem. Tu su religije i duhovni potekti izgubile kredibilitet jer ih ne zanima stvarni čovjek već sljedbenik.U takvim zemljama je normalno imati WC izvan kuće gdje muškarci čekaju po noći žene i onda ih siluju. Ili u prošlosti inkvizicija je ubila 70 ljudi u ime Boga. Kako u takvim uvjetima možete čitati, promišljati, imati vremena za praksu nekog udubljivanja, kada pored vas spava 10 članova obitelji u jednoj sobi. U ratu na prostorima bivše Jugoslavije 70 posto ljudi koji su išli u rat su bili ljudi s završenom osnovnom školom i zna se kakvog imovinskog stanja. S druge strane, duhovni pokreti su u stvarnosti najbogatiji. U SAD-u nove kršćanske zajednice su prijavile dobit od 700 milijardi dolara, dok “duhovna” Indija 30 posto svog BDP-a dobiva od “duhovnih” turista. Taj primat Superega ili Velikog Drugog koji posjeduje istinu u odnosu na druge pokazuje podcjenjivanje vlastite spoznaje i uvida. Više sam pametnih savjeta dobio od ljudi koji nemaju ispred imena duhovni predznak nego od onih koji ga imaju. Ti mali samozatajni ljudi su i danas briljanti, ali ljudi za njih ne znaju jer je velikoj većini u duhovnosti važna čistoća i osjećaj krivnje zbog kojeg se moraju čistiti, na čemu su bazirana sva učenja o duhovnosti. Zato je siromaštvo leglo nesposobnosti i zla iz kojih su nastajali razočaranost, mržnja veliki ratovi, pokolji i pedofilija. Tko je provodio mjere za vrijeme pandemije? Mali, dobri siromašni ljudi koji su bili isto tako u prošlosti boki čuvari u logorima, u ratovima su provodili najveća zvjerstva. Da, mali i siromašni ljudi koji sebi ne mogu dozvoliti pravo da mogu imati novce, razvijati sebe, da si mogu kupiti zdravu hranu, da si mogu priuštiti i kupiti lijepu knjigu, imati vremena da poslušaju analizu Shakespearea koji nas je učio alkemiji i unutarnjoj transformaciji i da veliki šef, papa, ili Guru nisu nosioci istine. Takva vrsta spoznaje ljude ne zanima i zato je siromaštvo popularno jer ono je rasadnik žrtve koja traži duhovnog vođu, a posljedično tome i ratova koji daju opravdanje da je kriv netko drugi, ne moze se sagledati činjenica da je siromaštvo izlika za lijenost i nesposobnost. Kada su migranti došli na Zapad navalili su u nacionalne biblioteke, knjizjice zato jer su im u njihovim zemljama branili da sw obraziju i čitaju. To secnaravno njej dogodilo. Učenje o četiri funkcije svijesti gdje imamo praktičnu funkciju koja nas oslobađa siromaštva, osjećajnu funkciju koja nam daje mogućnost da volimo, intelektualnu funkcija da razlučujemo i učimo i vatrenu funkciju koja nas pokreće na nižim razinama na akciju a na višim na intuiciju i spoznaju. Ne možemo napredovati bez 4 funkcije svijesti. Leonardo da Vinci je zaradio novac koji je u osnovi sredstvo da može slikati i istraživati, Nikola Tesla nije stvarao na Balkanu nego u SAD- u i tako se suprotnosti materije i duha oplemenjuju. Neka istraživanja siromaštva ne mogu staviti u ovaj post jer ovdje je bio smisao da promišljamo o idealizacijama duhovnih vođa koje smo stavili ispred sebe i ispred unutarnjeg Jastva te da pokušamo malim koracima slušati sebe, a ne stavljati ispred sebe učenja u kojima od srbectrazimo da smo bogovi a onda većinom postajemo bogalji jer ne prihvaćamo sebe. Ne zaboravimo činjenicu da asketizam nastaje u doba Srednjeg vijeka i da asketizam nije izvorno učenje Veda, te da je kršćanstvo preuzelo asketizam upravo iz Indije. Jedan liječnik u nekoj bolnici sada živi i spašava živote iako nije religiozan, nesvjesno služi više od mnogih duhovnih ljudi samo zato jer praktična razina je jedina mjerodavna i opipljiva, tako iskusavas svoje prave namjere u srcu. Dobili smo dar razlučivanja, slijedimo sebe ne tuđe doživljaje istine.
Nikola Žuvela