Danas nam se na mala vrata vratio kult vođe i nacionalizam i traženju neprijatelja u drugim narodima ili tajnim vladama, potraga za tzv. Sjenom i tada društvo prvednika može uspostaviti pravednu državu koju su mu oduzeli pokvareni kapitalisti i političari. Komunizam nikada ne bi mogao biti tako jak da ta ideja nije preuzeta iz kršćanstva. Ideologija svake države je jačati takvu ideju na kojoj se gradi kolektivni duh kako bi se manipuliralo ljudima, te kroz obrazovanje podučavati što više beskorisnog znanja koje ne jača nezavisnost i samostalne građane, već ovisnost, slabost, podložnost, jednom riječju bezličnu masu koja je zapravo negativno raspoložena prema individualcima. Upravo se Nietzsche pobunio protiv takvog shvaćanja Boga, države i morala koji se temelji na kvazipomoći i suosjećanju, dok se uspjeh i razvoj pripisuju zlu, odnosno starogermanskom bogu Wotanu, onom slobodnom i neuhvatljivom, onom koji prezire ideologiju jačanja slabosti i ovisnosti i kulturu koja slobodne pretvara u slabe. Mnogi filmovi koji zovemo art filmovi se temelje na veličanju duha slabih i nemoćnih. Nietzsche, a kasnije i Jung, uočili su da narodi teže kršćanskom potisnuću nagona ili njegovanje antičke apolonijske strane života koja se temeljila na pristojnom ponašanju, oponašanju drugih i potiskivanju svega što donosi znanje.
Patanjalijeva joga ili theravada budizam temelji se na znanju o duši, kao i kršćanski gnosticizam koji su težili asketizmu s kojim su htjeli kontrolirati nagone. Slom ideologija koji nam se dogodio u eri nihilizma donosi doba u kojem nema spasa u sretnom društvu. Na ovim prostorima, brzo smo ih idealnog društva prešli u barbarizam, naglo smo otrgnuti iz idealizma i bačeni u stvarnost života.
Ovo je vrijeme kada se više ne može živjeti po starim vrijednostima, a Nietzsche je to dobro primijetio i govorio upravo o duhu vremena i onome što će se dogoditi.
Jung kaže: “Nietzsche je bio izuzetno osjetljiv na duh vremena; vrlo je jasno osjećao da sada živimo u vremenu kada treba otkriti nove vrijednosti… Nietzsche je to osjetio i odmah je, prirodno, cijeli simbolički proces… započeo u njemu.”
Jung je vjerovao da će taj arhetipski sadržaj koji je fascinirao Nietzschea preplaviti Europu, što se i dogodilo. Europa je prekršila stare moralne kodekse i oslobodila se Nietzscheove dionizijske i hedonističke prirode koja nas je u zadnjih 120 godina dovela do nekoliko totalitarizama. Arhetip Wotana nije umro s nacizmom, nastavio je živjeti. “Bog oluje i nemira, osloboditelj strasti i žudnje za borbom, kao i čarobnjak i gospodar iluzija koji je utkan u sve tajne okultne prirode.” ” C.G. Jung Upravo taj arhetip, prema Jungu, leži u korijenu Zaratustre. Wotan je povezan s obnovljenim zanimanjem za poganstvo, šamanizam, nove duhovnosti i erotiku, ali i za ratne katastrofe. Jung u viziji 1914. kaže sljedeće: “Europa se otuđila i otvorila put propasti. U mladosti me nesvjesno zarobio “duh vremena” (duh vremena ili Wotan).
Wotan se povezuje s dionizijskim, poput Zaratustre, a mi smo civilizacija Wotana ili uživanja koja je još uvijek potpuno uronjena u čaroliju potpunog prepuštanja užicima, gdje se gubi duh. Naime, kao što su Grci imali apolonsku religiju, koja je slična kršćanstvu, oduvijek je postojala dionizijska religija, koju su Grci njegovali. Kod Freuda nalazimo polaritete: Superego i Id, kod Junga: Animus i Anima, u yogi: ida i pingala, u kineskoj filozofiji yin i yang. To zovemo enantidromija i cijelo vrijeme plešemo i krećemo se iz jednog polariteta u drugi.
Ono što je Zapad potiskivao dvije tisuće godina, sada je u spomenutom dionizijskom ponovno isplivalo na površinu, a Wotan je preuzeo arhetipsku opsesiju Europe. Inferiorni dijelovi nas samih ili kolektiva, tj. naši divlji i neukrotivi instinkti, kao i naše neetičke karakterne osobine i ideje, poprimili su svoj oblik u ovom stoljeću, koračajući prema dionizijskom uništenju samoponištenja sveg života na zemlji. Afrikanci, Azijati o kojima govori Wotan, dolaze u Europu, Australiju i Sjevernu Ameriku jer su i oni opčinjeni tom dionizijskom, slatkom i samodestruktivnom energijom.
Prema Jungu, najbolji način za rješavanje ove sjenovite strane naše osobnosti nije poricanje, već osvještavanje i stvaranje ravnoteže između polova u nama. Kada bismo sada, kao civilizacija, mogli osvijestiti ovaj aspekt naše prirode, onda bi to bio izvor velike snage i kreativnosti. Drugim riječima, sjena mora biti integrirana u svjesnu osobnost ili u kolektiv ako želimo stvoriti pravo društvo, a ne propagandno u kojem statistike pokazuju da današnja mladež želi biti utjecajna u svim profesijama, ono što danas učimo je da je dionizijsko ili sjena bilo duboko potisnuto i zanemareno tijekom kršćanske ere iako je: “izvor vitalnosti i inspiracije, prikladno bogatstvo koje predstavlja pravi duh života” C.G. Jung
Ono što potresa Europljane u posljednjih dvadesetak godina je susret s islamskim fundamentalizmom gdje su ljudi bili spremni umrijeti za svog Boga, dok je bog zadovoljstva, iluzije i propagande, Wotan, kojeg oni nesvjesno štuju, bio sušta suprotnost (apolonsko-dionizijska suprotnost). Danas se ljudi ponovno susreću s Wotanom ili prevarantom koji ih je prevario, ali nisu zadovoljni, još uvijek su u idealističko-hedonističkom stanju koje im daje sve blagodati. Ako su ljudi opsjednuti Wotanom, onda ih nije briga što žive lažnim životom jer im on nudi dionizijski, odnosno nemoralan, hedonistički život. Nije ih briga što postaju glupi jer Wotan prodaje iluzije, danas je to čak i moderno jer su opsjednuti njegovom glupošću kao prevaranta ili prevaranta.
Prepoznavši duh vremena koji je obuzeo Nietzschea, crnog proroka kako su ga nazivali, Jung je dubokom pronicljivošću dešifrirao njegovo značenje. Sve ono što su naši preci potiskivali zadnjih 2000 godina, u zadnjih 120 godina izašlo je na vidjelo s tolikom silinom i žestinom da dovoljno govori o tome koliko je sadržaja bilo potisnuto, kao i enormno potiskivanje ženskog principa. Žene su se danas oslobodile svoje dionizijske strane, koja je bila zabranjena, i zato je preplavila našu kulturu.
Psiha je nevjerojatna, a kada ljudi svedu duhovnost na pozitivno razmišljanje i zakon privlačnosti obilja, a ne prihvaćaju ono što je rečeno, onda je jasno da smo još uvijek daleko od istine i nevjerojatnih spoznaja jer malo tko taj proces istražuje, a kamoli razumije ili propituje. Ljudi su još uvijek u naivnom dječjem razmišljanju tražeći uzroke problema u korumpiranoj politici i kapitalizmu, nesposobni prepoznati navedene polaritete koje sami pokreću, a kamoli razumjeti duh vremena ili opsjednutost hedonizmom. Za razumijevanje duha vremena bio bi veliki korak za čovječanstvo, razumijevanje Wotana i korištenje njegovih spoznaja koje nas kroz znanje mogu dovesti do razumijevanja polariteta.

Nikola Žuvela