Navesti ću nekoliko ponavljanja obrazaca kako bi shvatili kako živimo u začarana ponavljajućim obrascima. Martina je se zaljubila kroz svoj život u četiri muškarca i sva četvorica su bila neplodna. Nesvjesni strah od začeća, dok je svjesni stav bio da želi djecu, ali je žrtva okolnosti. Lada je imala pet muškaraca i sa svakim s kojim je živjela nije bio kod kuće iz različitih razloga tako nikako nije dolazilo do djeteta. Nesvjesno je imala strah od obitelji i ženskog principa. Mirna se zaljubljivala u muškarce koji, kada bi se oženila, dobili bi otkaz. Lidija se zaljubljivala u muškarce gdje je uvijek bila na trećem mjestu jer je u svojoj obitelji uvijek bila na zadnjem mjestu. Nije mogla vjerovati da se zaljubljuje u obrazac već u osobu koja joj se svidjela. To je išlo toliko daleko da su joj partneri na početku govorili da imaju obveze oko djece i roditelja i da se tek ona mogu posvetiti njoj.
Kroz svoju praksu mogao bi nabrojati mnogo ovakvih primjera beskonačan broj ponavljanja u kojima se živi s obrascem, a ne s osobom. Obrazac je važniji od mene i moje osobnosti, dok je obrazac navezan za sliku roditelja. Neprestana želja da se ostane dijete i biranje obrasca kojim nevidljivo želimo ostati pod okriljem svojih roditelja. Naizgled, sve izgleda kao ljubav, a prikriveno se ne vidi da se iza obrasca skriva nesposobnost za ljubav.
Projekcije su ono u što ljudi ne vjeruju, sebe zavaravaju da su iznad toga i da se samo trebaju potruditi i problemi će nestati. Kada se to ne vidi konstelira se ogromna Sjena koja se pretvori u veliku krizu, ali tu povezanost psihe i svijeta ljudi ne vide jer žive u narcisoidnom pogledu na stvarnost: Ja sam dobar, a svijet je loš. Ljudi su puno manje dobri, ali to ne mogu vidjeti u sebi i bježe od te slike tako da imamo višestruke bjegunce od stvarnosti. Ako ne vidite obrazac daleko ste od sebe, od svijeta i svoje djece iako mislite da ih volite, prenijeli ste im nepovjerenje u sebe i ona će ga nastaviti širiti.
Nikola Žuvela
Nova knjiga
