Ono što danas podrazumijevamo kao civilizacijsku svijest, kroz povijest je ta svijest bila odvojena od osnovnih nagona, što nikako ne znači da su ti nagoni nestali zbog izgubljene veze sa sviješću. Prisiljeni su se izražavati na neizravan način. Njihov se izraz najbolje uočava kroz razne simptome, neuroze, neobjašnjiva raspoloženja, neočekivanu zaboravnost, devijantna ponašanja ili pogreške u govoru. Čovjek voli vjerovati da je gospodar svoje duše, ali dovoljno je pogledati bezbrojna neobjašnjiva raspoloženja i nemogućnost kontrole osjećaja koji dovoljno govore koliko je ova teza neodrživa. Čovjek određena područja svog života i svog ponašanja drži u odvojenim odjeljcima i nikad ih ne sučeljava jedno s drugim.
Jung problem današnjeg čovjeka vidi u nemogućnosti da vidi svoju Sjenu (potisnuti dio naše osobnosti koji ima svoju autonomiju), zbog čega smo neprestano izloženi duhovnoj i moralnoj zarazi. Na primjer, veliki utjecaj komunizma, koji svoje temelje ima u arhetipskom snu o Zlatnom dobu (ili Raju) u kojem ima svega u izobilju za svakoga, a ljudskim rodom vlada veliki, pravedni i mudri plodovi. Jung vjeruje da je ovaj moćni arhetip zahvatio ljude u svom infantilnom obliku, ali nikada neće nestati iz svijeta ispred našeg vlastitog gledišta. Čak ga podupiremo svojim djetinjarijama, jer je naša zapadna civilizacija zahvaćena istom mitologijom. Također, vjerujemo da je država ono što nas štiti, da ona daje blagostanje, sveopći mir, jednakost ljudi i prava čovjeka.
Život se sastoji od suprotnosti, a upravo je taj sukob u čovjeku naveo prve kršćane da čekaju i nadaju se brzom kraju ovoga svijeta ili budiste da odbace sve zemaljske želje i težnje. Takvi bi životni odgovori bili pogubni da se ne temelje na duhovnim i moralnim načelima, koja čine temeljni sadržaj obiju religija i donekle ublažavaju njihovo temeljno negiranje svijeta. U današnje doba znanosti suočeni smo s činjenicom da su psihijatri postali podobni za pitanja koja su nekoć pripadala teolozima. Postoji snažan empirijski razlog zašto bismo se trebali baviti mislima koje se nikada ne mogu dokazati. Čovjeku su svakako potrebne opće ideje i uvjerenja koja će osmisliti njegov život i omogućiti mu da pronađe svoje mjesto u svemiru. Može podnijeti najnevjerojatnije muke kada se uvjeri da imaju smisla, a shrvan je kada, unatoč svim nevoljama, mora priznati da je sudionik nekog “ludila”.
Pueblo Indijanci vjeruju da su sinovi oca Sunca, a to im uvjerenje daje perspektivu koja je dalekosežnija izvan njihovog ograničenog postojanja. Pruža im mnogo prostora za razvoj osobnosti i omogućuje im puni život. Njihov položaj je puno bolji od položaja čovjeka u našoj civilizaciji, koji zna da jest i ostat će nevažna jedinka bez ikakvog smisla u svom životu.
Osjećaj dubljeg smisla postojanja uzdiže čovjeka iznad trenda potrošačke globalizacije. Jung vjeruje da nas mit koji nas preplavljuje čini većim od običnih ljudi. Sadržaj sna je po svojoj strukturi simboličan i stoga ima više značenja. Simboli skreću pozornost na putove koji su drugačiji od onoga što svjesno percipiramo, pa se stoga ti putovi odnose na nešto što je nesvjesno, ili barem ne potpuno svjesno.
Znanstvenike, koji svoje mišljenje temelje na logici i znanstvenim istraživanjima, smetaju takvi fenomeni kao što su simboličke misli. Problemi počinju s pojavom emocije koja izmiče svakom pokušaju psihologa da je obuhvate konačnom definicijom. Uzrok tome vidimo u uplitanju nesvjesnog ili naše nutrine, odnosno krajnje je neugodno nositi se s činjenicama koje se ne mogu do kraja ili adekvatno razumjeti. Nezgodna stvar kod ovih fenomena je to što su činjenice neporecive, ali se ipak ne mogu izraziti intelektualnim terminima. Zato bi čovjek trebao moći razumjeti sam život, jer život stvara emocije i simboličke ideje.
Današnji promatrač duše suočen je s cijelim čovjekom i svime što on nosi, odnosno često je nemoguće koristiti se definicijama i medicinskim objašnjenjima. Stoga se promatranje duše ne može naučiti iz udžbenika, ono se uči kroz stvarno iskustvo. Također, pomoć onima kojima je potrebna duhovna pomoć (a to je većina ljudi) ne ovisi samo o simbolima, već zahtijeva proučavanje njihovog kulturnog porijekla, što znači da je svaki čovjek za sebe. Intuicija je gotovo neophodna u tumačenju snova i često može osigurati da ih sanjač odmah razumije, ali može izazvati i lažni osjećaj sigurnosti. Samozavaravanje je vjerovati da je ono što danas znamo sve. Ništa nije ranjivije od znanstvene teorije koja je prolazan pokušaj da se objasne činjenice, a ne samo vječna istina. Čovjek je svjestan da simboli kod nekih pojedinaca mogu izazvati duboku emocionalnu reakciju, te zbog tog psihičkog naboja djeluju kao predrasude. Glupo je odbaciti takve simbole jer se čine besmislenim ili nevažnim s racionalnog stajališta. Oni su važni sastojci duhovne formacije i bitna snaga u izgradnji ljudskog društva. Kada su simboli potisnuti, njihova energija otječe u nesvjesno s nemjerljivim posljedicama. Danas je taj proces najvidljiviji kod zaljubljivanja, gdje se arhetip zaljubljenosti pretvara u nemjerljive iracionalne postupke i zaključke koji su tim veći što je nerazumijevanje samog sebe veće.
Nikola Žuvela
Narudžba knjiga (cijena knjige je 15eu): nikola@vedski-jyotish.net
