Jyotish i njegova sposobnost da vidi budućnost potvrda su njegove točnosti. Naime, jyotish u svom sustavu osim ostalih metoda ima Vishomtari sustav, ali i neke druge sustave kao pomoć poput Yogina ili Chare, a o tranzitima da i ne govorimo. Stoga je manifestacija karme lako vidljiva, jer ona se ne manifestira samo kao sudbina, ona je i sama naša energija i način gledanja na svijet. Ne baviti se sobom znači manifestaciju sudbine.
Takav pristup nam daje dokaze o promatranju finijih oblika materije, jer jyotish promatra upravo tu finiju razinu o kojoj kvantna fizika govori. Shri Yukteshvar je rekao da će ljudi moći vidjeti te energije u ovom dobu, pa je i sam prakticirao jyotish prepoznajući njegovu vrijednost.
S druge strane, jyotish se bavi dubokim obrascima i načinom na koji ljudi funkcioniraju. Oni koji brane slobodu promatranja čovjeka na kraju postaju krute strukture koje kalkuliraju sa cijelim svijetom, što predstavlja duboko neprihvaćanje života. Ljudima je lakše suditi nego se dublje baviti ovim problemom. Naime, otkrićem psihologije, filozofija jyotisha kao i yoga danas su nam dostupnije te lakše pristupamo objašnjenju njihovih tajnih kodova. Ovdje sam spomenuo i jogu, jer kroz jyotish možemo vidjeti koje vježbe i koji aspekt joge bi nam odgovarali s obzirom na našu tipologiju, odnosno da li je nekome bolja karma joga ili bakti joga? Postavlja se pitanje kakve veze imaju jyotish, yoga i budućnost? Naime, kada govorimo o budućnosti u jyotishu, moramo znati da o njoj ne možemo govoriti ako osoba ne prihvati dijagnozu i razloge zašto se neki događaji događaju jer nesvjesnošću tih događaja nesvjesno dopuštamo da ona djeluje na nas i onda ljudi to nazivaju sudbinom.
Jyotish i yoga, kao i Jungova psihoterapija, imaju za cilj osvijestiti osobu, odnosno naučiti asimilirati svoju prirodu kako ne bi podlegla manipulaciji, kako društva tako i naših negativnih programa koje nazivamo malefičnim planetima.
Jyotish i znanje o vremenu
Jyotish nas uči spoznaji vremena na način da nam se budući događaji ne moraju činiti negativnima ako postanemo svjesni problema koji dolazi s tim budućim događajem. Bojimo se budućih događaja jer ne želimo priznati ostale dijelove naše osobnosti za koje vjerujemo da su rezultat vanjskih događaja, dok smo zapravo mi ti koji činimo tu projekciju. Ono što mi nazivamo dolaskom u jyotish, npr. period ograničenja i učenja o sebi, zapravo je manifestacija našeg Sebstva (atmana) i u tom periodu će se kroz određenu grahu (planet) manifestirati određene stvari.još jedan element naše osobnosti kroz koje ćemo upoznati uspavani dio sebe. S obzirom da se radi o našoj svijesti, jyotish nipošto nije metoda koja ima za cilj proricanje, već upoznavanje sa spoznajom vremena, gdje upoznajemo sebe kao glavnog kreatora budućih događaja. Ferud, primjerice, smatra da je većina ljudi u narcisoidnom stanju, odnosno da na objekt projiciramo majčinski odnos u kojem naivno pretpostavljamo da će se objekt ponašati prema našim narcističkim zahtjevima. Što je onda jyotish proricanje, zašto se ljudi boje saznati pojavu božanske kreacije u relativnom svijetu? Sva ova pitanja proizlaze iz ljudskog neznanja, a time i kao posljedica stvaranja ega koji sebe smatra samostalnim objektom koji svijet percipira bez ikakvih predrasuda. Grahe ili planeti predstavljaju se u tradicionalnom tumačenju božanstva u kojem se Bog očitovao, a ako tu formulaciju prevedemo na naš jezik, onda su grahe uhvaćene libidinozne arhetipske slike koje projiciramo u objekt i na taj način im dopuštamo da manipuliraju naši njihovi životi. Čudno je kako se vjerski fanatici boje raspravljati o ovim temama, jer odbijaju razumijevanje, oni poput Edipa pribjegavaju nasilju kako bi obranili svoju neurotičnu opsjednutost. Obrana njihove tvrdnje o postojanju proroka koje nalazimo u Bibliji i Kuranu je da su nadahnuti od Boga, a sva ostala proročanstva su od đavla. Ako bolje pogledamo, zbog nemogućnosti prenošenja svog arhaičnog govora u jezik modernog doba, unaprijed ih etiketirajući, stvaraju tabu koji se pretvara u nebulozu. Dovoljno je pogledati koliko se alternativnih lažnih skupina razgranalo upravo iz neznanja i negiranja da čovjek u sebi ima duhovnu komponentu koja teži nečem Višem. Religije su, nažalost, ostale usamljeni otoci koje ljudi ne slijede, jer su izgubile unutarnje iskustvo, ali su zadržale vanjski oblik. Jyotish je i u Indiji krivo tumačen kao svjetlo božanskog stvaranja, jer je na kraju ipak pripadao vedskoj tradiciji, što ni današnji Indijci ne znaju. No, posljednjih pedesetak godina ta se nepravda polako ispravlja, ponajviše zahvaljujući Maharishi Mahes Yogiju, koji je pokrenuo veliku obnovu vedskog znanja kako bi se nepravda ispravila i pokazala prava vrijednost Veda i jyotisha. Već na prvi pogled vidimo da je vedski pristup potpuno suprotan metodama koje smo navikli koristiti u svakodnevnom životu, odnosno takva praksa pokazuje da se ne može govoriti o proricanju, već o znanju o vremenu, tj. znanje o duši, znanje o Sebstvu, atman. Stoljećima su ljudi osuđivali ono čega se najviše boje – sami sebe. Freud je s pravom rekao da je najjači strah u čovjeku gubitak ega.
Jyotish otkriva načine na koje naša podsvijest funkcionira, a to nam omogućuje da vidimo buduće akcije koje će se dogoditi.
Nikola Žuvela
