Sjetiti se vremena u kojem je voljenje jedini smisao pripada sjećanju jer se izgubila neovisnost. Lao – Ce najveći mudrac rekao je da je nadišao dobro i zlo dvije nemani unutar naše duše i mnogi nakon njega govorili su da su dokinuli, rečeno, ali napustivši carev dvor otišao je sa svojom plesačicom u planine. I tako je Lao – Ce zadržao ljudsko postojanje nije bježao od onog što nas čini ljudima. S druge strane, prosvijetljeni bi se povukli u svoju spilju i u samoći Olimpa okrunili svoju askezu. Bijeg u božansko postojanje i zaboravljanje odveć ljudskog čini nas dehumaniziranim bićima koje zaboravljaju kako je slabost ono što dopušta ljubav i prepuštanje. Sjećanje na zagrljaj zaborava postojanja otvara nam put prema nedorečenom izražavanju sebe jer društveno je patvoreno, glumljeno, bez dodira sa sobom. Ono što tražimo jest osjećaj da živimo, kako živjeti, a biti društven?
Društvo nosi imperativ biti bolji, još, nije dovoljno, ali moja duša ne može živjeti u zaboravu istih, gdje postoje natjecatelji. Anima ili duša kao vapaj koji zove čovjeka da uđe u nutrinu i prepusti se snovima svojih mora i nebeskih svodova, plovljenje polaritetima života budi želju za životom. Kada smo bili mali živjeli smo u svom svijetu čudesa u kojem smo bili bitni, kada smo prihvatili društvo postali smo nebitni. One koji su zakoračili u proces individuacije ponovno su otkrili svoj svijet u kojem žive čudesa, dok Anima traži one koje žele gledati u čudesan unutarnji svijet. Zanemariti unutarnje sadržaje koji ne izlaze na površinu stvara površne odnose.
Zašto partnerski odnosi propadaju?
Ako upitate nekog o ovim sadržajima naići ćete na sto upitnika. Upoznate nekog i kažete što ti tvoja Anima govori, doslovno si nadrljao, etiketa Jankomirske psihijatrije postaje stvarnost, ali, upravo Anima spava na marginama psihijatrijskih klinika, ona nas susreće s iracionalnošću koja je jedini put prema vlastitim sadržajima. Dva para nakon osvajanja i divljeg seksa nakon šest mjeseci nemaju što dijeliti, za tri godine njihova veza je kolotečina i optuživanje. Oba para su kandžama vezani za društvena priznanja i natjecanjem jedino održavaju lažni odnos, prepun nesuglasica. U tišini duše dobro i zlo unutar nas vode rat, a onaj tko plovi na površini drži svoje ambicije s jedne strane i more melankolije na drugoj strani, biti u sredini umjetnost je vježbanja gdje intuitivni sadržaji iz dubina dolaze i odnosu daju novinu. Mnogi odlaze iz veze u vezu jer im fali spomenuta ordinalnost koja spava na ovom brodu koji plovi suprotnostima. Osjete u zaljubljivanju zov Anime koje nestane kao duh i veza odjednom postane prazna jer duše ljudi su prazne, želje su im površne jednolične i društvene. Anima i Eros posjete ljubavnike, ali oni kao djeca aristokratski dar ljubavi zgaze posjedovanjem partnera do gušenja i ponovnog traženja istog uzorka. Potraga za neoriginalnošću je stvarnost današnjih odnosa u kojima dominiraju tik tok učitelji gdje je muškarac zaštitnik ili spiljski čovjek koji štiti svoj seksualni objekt. Traženje nesigurnog što spava u našoj duši ispunjeno je strahom od novog, mnogi ostaju na obali, a onda u domu imaju ono što jest, sadržaj vlastitih vjerovanja o sebi. Loše mišljenje o sebi donosi sličnog partnera, točnije, ono što imamo pored sebe naš je maksimum i ogledalo. Pronađite svoju Animu i individualnost, razvijajte je i shvatit ćete da je odnos mjesto gdje kroz povlačenje projekcija otkrivate sebe.
Nikola Žuvela
