Ljudsko ponašanje određeno je traženjem svetosti u nečemu. Ponekad je to vjerski fanatizam, ali i radikalni materijalizam. U pozadini je uvijek ljudska želja da nešto obožava. Tako je i sa zaljubljenošću, u njoj tražimo svetost, dižemo je tako visoko, a nakon toga o toj svetoj osobi govorimo pogrdne riječi kada osoba pokaže svoje mane.
Zatim dolazi do precjenjivanja npr. partnera, djece, važnosti novca, uspjeha. Kada ne uspijemo ostvariti navedene želje, stvaramo frustraciju u sebi i uspoređujemo se s drugima. Što je razočaranje dublje, jače su posljedice koje se pretvaraju u opsesivne prisile ili ponašanja. Najčešće preokupacije su ponavljajuće misli o infekciji ili ponavljajuće sumnje, te agresivni impulsi koji su tako česti u vezama.
Činjenica je da često prelazimo na onu stranu opsjednutosti, ali u mnogo manjim količinama, pa se ne smatramo nenormalnima, već se nesvjesno stalno upliće u naše radnje, gdje je potrebno razumjeti zakonitosti psihičkog života, koja je usmjerena na ljubav u kojoj spajamo suprotnosti kao dijelove nas razdvojene u sukobima. Percepcija i svijest nam se nameću kao odgovor na zahtjeve nesvjesnog, ali moramo znati da tu ne pomažu racionalne konstrukcije koje su bezvrijedne u odnosu na psihu. Prije nego se okrenemo drugome i počnemo ga voljeti, bilo bi dobro osloboditi se straha od drugoga za kojeg ni ne znamo da postoji jer ne znamo što želimo i što se želi. Obično želimo nerealno kako ne bismo ostvarili svoje osnovne želje, što nam omogućuje da nikada ne izgradimo osobnost.
„Pogled u dijete… probudit će određene čežnje kod odraslih, civiliziranih osoba – čežnje vezane uz neispunjene želje i potrebe onih dijelova osobnosti koji su izbrisani iz ukupne slike u korist prilagođene osobe.“
Nosimo sa sobom svoju prošlost, primitivnog i nižeg čovjeka sa njegovim željama i emocijama, i samo uz ogroman trud možemo se osloboditi tog tereta. Ako se radi o neurozi, uvijek se radi o znatno pojačanoj sjeni. C. G. Jung
Nikola Žuvela
[/fusion_text][/two_third]
