Pronaći emocije svoje duše zapravo znači napustiti društvo ne fizički nego mentalno. Duša ili Anima je remek-djelo, gdje spajamo nespojive emocije, tugu i ljubav, mržnju i sreću.
“Postoji [u čovjeku] imago ne samo majke nego i kćeri, sestre, voljene, nebeske božice i htonskog Bauboa. Svaka majka i svaka voljena osoba prisiljeni su postati nositeljica i utjelovljenje ovoga sveprisutna i vječna slika, koja odgovara najdubljoj stvarnosti u čovjeku. Muškarcu pripada ova opasna slika žene. Anima predstavlja odanost koje se ponekad moramo odreći u interesu života. To je prijeko potrebna kompenzacija za rizike, borbe, odricanja koja sva završavaju razočarenjem oranjem.Ona je utjeha za sve gorčine života.A ujedno je velika iluzionistica, zavodnica, koja nas svojom Majom uvlači u život – i ne samo u razumne i korisne aspekte života, ali u one njegove zastrašujuće.paradoksi i ambivalentnosti gdje se susreću dobro i zlo,uspjeh i neuspjeh,nada i očaj,uravnotežavaju jedni drugima.Budući da je ona njegova najveća opasnost,ona od čovjeka traži najviše, i ako to ima u sebi, ona će to primiti.” C. G. Jung.
Kada anima zaposjedne čovjeka, ona iznosi pune crne kronike, ona je kod velike većine muškaraca nesvjesna, što znači da je demonska. Ono što žene ne znaju jest da postaju zatočenice te slike u vezi, gdje ih nesvjesni muškarac ili Animus drži u demonskom zagrljaju koji također drži veliku većinu žena na rubu ponora. Veze su u rukama dvaju demona koji žive u muškarcu i ženi, a zbog velike nerazumljivosti i straha velika većina ljudi tjera se iz veze. Spajanje nespojivog, kako to objasniti kao značenje svakom ljudskom biću. Zato ljudi bježe u pojednostavljeni život gdje imaju svoju naciju, zakone, dobre ljude i zločince koje mogu osuditi u svakoj situaciji kad im vlastiti rogovi iz njedara izađu. Za neuspjehe su krivi političari, a za neostvarene ljubavi partneri i sudbina. Onaj tko može svoj život usmjeriti na ocean emocija, od lomače do oluje, stopiti ih u sebi i razumjeti projekcije, na prvom je putu. Za uvjerenja i mišljenja vezane su mnoge emocije, kada ih oslobodimo pogrešnih uvjerenja ili Anime i Animusa vraćaju se natrag u sferu duše i tada se odvija alkemija spajanja emocija i razumijevanja stvarnosti. Ono što je bilo projicirano na partnera sada je oslobođeno tog osjećaja nelagode i inferiornosti, gubi se utjecaj projekcije strasti ili ideala i projekcija nestaje, a emocija više ne mora biti usmjerena na partnera koji zbog te projekcije, ne može biti osoba. Tajni svijet u kojem onaj tko ruši projekcije može voljeti, a onaj tko ne može, ostaje zarobljen u vlastitom narcisoidnom svijetu u kojem se ljubav tumači kroz količinu ispunjenih želja koje partner mora zadovoljiti. Tko ne vidi taj proces u sebi i nije u pravom planu, sanja o ljubavi i vezi i ne može postići ništa stvarno, pogotovo pravu vezu.
Nikola Žuvela
[/fusion_text][/two_third]
