[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
J. Campbell je govorio o važnosti godiÅ¡njih doba i podudarnosti odreÄ‘enih vrsta književnih formi u kojima se odigravaju mitske radnje. Tako je proljeće godiÅ¡nje doba puno nade, ili komedije u kojoj vlada arhetip lude pa on mijenja identitete i može biti svatko poput djece koja se ne žele odluÄiti oko toga Å¡to žele biti. KomiÄni mit ima sretan kraj, on je djeci jako bitan, ali ujedno on uspostavlja red i slavi se stabilnost i povezanost. Mnogo je komiÄnih mitova prisutno u sjevernoameriÄkoj kulturi.
Potraga ili herojevo putovanje je povezano s ljetom, dijete se u adolescenciji susreće s borbom za svoj identitet. Na kocki je mnogo toga, zato su mladi radikalni i epsko dramatiÄni, te je s tim dijelom razvoja jako prisutna želja za okonÄanjem života, poput priÄe o Romeu i Juliji. Junak mora na putovanje da bi dobio iskustvo. PoÅ¡to je Campbell inspirirao Lucasa i Ratove zvijezda, možemo vidjeti po popularnosti tih filmova na kojoj je razini naÅ¡a civilizacija po osobnom razvoju, odnosno opsjednuta je antiÄkim junacima.
Tragedija pripada jeseni, ili Jungovom procesu individuacije. U tragediji smrt pobjeÄ‘uje, u njoj otkrivamo da je život saÄinjen od mnogih gubitaka. Tijekom dogaÄ‘aja gubitka otkrivamo ono Å¡to je važno i odvajamo ono Å¡to je nevažno. Kada se veza prekine, tek tada otkrivamo njenu važnost i koliko nas ona produbljuje tragedijom. Iako u tragediji postoji velika tuga, ona je na ima znaÄenje i stvara put u nutrinu. Grci su mislili da su tragiÄne priÄe osobito važne za razmiÅ¡ljanje jer Äovjek poÄinje misliti tek kada je pogoÄ‘en tugom. Zato su smatrali da je važno ići u kazaliÅ¡te. Tragedija nas ponižava i produbljuje te nas podsjeća Å¡to znaÄi biti Äovjek. SuoÄavanje s tragedijom uÄi nas Å¡to trebamo cijeniti.
Ironija predstavlja zimu. U tragediji tuga pobjeÄ‘uje, ali pronalazimo smisao, u ironiji znaÄenje umire i nastaje kaos poput crne komedije, ili satire. Ironija je potrebna jer nekada su naÅ¡i životi kaotiÄni. U njoj poput faze nigreda u alkemiji mora umrijeti stari dio osobnosti. KazaliÅ¡ne forme i mit u ovom sluÄaju i godiÅ¡nja doba objaÅ¡njavaju nam faze razvoja Äovjekove duÅ¡e. Kroz iskustva koja prolazimo u životu, on kao da nas uÄi da hodamo po tankoj žici polariteta gdje polako ali sigurno napuÅ¡tamo kontrolu života i želju za apsolutnim odgovorima. Campbell je smatrao da moramo preskoÄiti potragu za definiranjem smisla života, odnosno da su konaÄni odgovori na velika pitanja prolazni. Njegov savjet je da živimo u pitanjima kako bi možda prerasli odgovore.
Nikola Žuvela
