[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Pisao sam o arhetipu žrtve i samokažnjavanju, a ovdje ću više pojasniti primjer kako ljudi krivo procjenjuju svoju poziciju, sposobnosti i sabotiraju svoj posao.

Jedna je žena otkrila svoj talent u četrdesetima. Inače, pozicija u njenom domu kroz djetinjstvo je bila četvrto mjesto. Sebe je stavljala na to zadnje mjesto. Poslovi koje je obavljala su bili  administrativni i nisu zahtijevali veću odgovornost te je to odgovaralo ulozi četvrtog mjesta, ali aktualizacija arhetipa autoriteta kojeg je odbijala preuzeti za svoj život, donijela je mobbing nakon kojeg je dala otkaz. Nakon deset godina uspjela se pronaći kao terapeut, ali kako je vrijeme odmicalo bez obzira na odlične rezultate ponovno se upalilo četvrto mjesto i svoje vrijeme je provodila u raspravama kako neće uspjeti. Prolazili su mjeseci u tim raspravama. S druge strane, kada pogledate Å¡to je radila sa svojim vremenom, nije napisala niti jedan tekst da opiÅ¡e Å¡to radi, nije se dovoljno dodatno educirala i povećavala opseg svojeg znanja, radila na marketingu… Ukratko, biti žrtva i samokažnjavanje mora se negdje usmjeriti. Svaki mučenik mora postati mučitelj. Tada žrtva stvara ljutnju i partner postaje kriv za sve. Žrtva se sjeti svih loÅ¡ih stvari i onda partner mora postati mučenik kako bi bio zadovoljen obrazac. U tom obrascu nema kompromisa jer žrtva ne želi izaći iz obrasca. Naučena znanja iz psihoterapije su joj rekla da je  partnera postavila za autoritet, a svaka žrtva ga mora imati da bi na kraju i optužila partnera. Ona je dala sve, ali njen muÅ¡karac je nezahvalan. Ustvari, ono Å¡to partneri rade u odnosu jest optuživanje iako postoje problemi koje treba rjeÅ¡avati.

Primjerice, ekonomski problemi o kojima većina parova priča su na razini djeteta. Parovi se skrivaju iza skromnosti koju onda povezuju s religijom ili uvjerenjem da je to njihova osobina. Ako u braku šutite o ekonomskim problemima bolje ćete proći. Nećete riješiti većinu problema, mogli biste se sačuvati laži, ali one nas stignu kada stigne prva mirovina.
U ovom slučaju žrtva manipulira sa svojim mjestom u obitelji. Pomažu joj mama, tata, brat koji isto tako upadaju u ulogu autoriteta nakon kojeg ona bježi u zagrljaj svog partnera. Sada je u situaciji kada ne može promijeniti svoj obrazac i jedino što može jest prekinuti s partnerom jer misli da će onda sve krenuti uzvodno, samo treba ukloniti slabu kariku.

Mnogi ljudi nakon završetka tečajeva, studija ili neke škole prekidaju s partnerima, uvjerenja su da su nešto shvatili, a ne mogu vidjeti da je potrebno promijeniti sebe i da su to procesi koji se odvijaju unutar nas dok je vanjska promjena moguća jedino ako osoba promjenom partnera zna kako će dalje asimilirati svoje sadržaje nesvjesnog.
Naime, partnerski odnosi nakon 45-te godine života postaju takavi da većina ljudi ima vrijeme za sebe, ali takva spoznaja mnoge ubija. “Prekidam odnos jer se on ne bavi sobom!” – ali nakon prekida ogromna većina ne pronaÄ‘e partnera koji se bavi sa sobom Å¡to nam govori o Sjeni ili projekciji. Ova žena je već prekinula odnose s nekim prijateljicama, ostao je joÅ¡ partner i onda će, kako kaže jedna psihoterapijska tehnika, sve biti rijeÅ¡eno. Ustvari, ljudi krivo procjenjuju sebe i mijenjaju stvari koje su nebitne.

Primjerice, osoba kaže da želi novi život, prekine s partnerom i traži novog, a već sada joj dodiri, maženje i vođenje ljubavi idu na živce. Kada je pronašla novu osobu, bilo joj je u početku zanimljivo, a poslije toga nije znala što želi, ali sada više ne može sebi priznati da to ne zna jer bi to značilo da njena učenja i rad na sebi nisu dali rezultata, odnosno kako sebi priznati da je procjena bili loša i da je arhetip djeteta preuzeo kontrolu.
Dakle, odbijanje posla, u ovom slučaju posao terapeuta, jest odluka. Živjeti svoj poziv, istraživati sebe i dovoditi se u situaciju u kojoj više nisi na četvrtom mjestu gdje na terapijama gledaš sebe i vidiš svoje propuste i kriva zaključivanja, pritom živiš realan odnos, a ne izmišljen jer si svjestan da nisi tako dobar ljubavnik, da daješ puno manje nego što misliš i gdje po prvi puta priznaješ svoju sebičnost, da si dugi niz godina iskorištavao druge s arhetipom žrtve.

Razmislite, prije nego li prijatelju ili bližnjem govorite svoje probleme o poslu, jeste li u svojem poslu stručnjak,  gdje ste sebe usmjeravali ili ste samo kotačić u sustavu? Ako ste kotačić onda sigurno radite gore navedeno svjesno ili nesvjesno. Posao je izražavanje sebe, on nije vezan za radno vrijeme već je poziv u kojem ne postoji riječ uspjeh ili neuspjeh.

Nikola Žuvela

[/two_third]