[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Tko je spreman za ljubav spreman je za proces, ozbiljan proces u kojem nastaje osobnost. Tko želi osobnost nastavit će ovim putem jer on nije kao religija u kojoj hodaÅ¡ utabanim stazama i ostajeÅ¡ dijete koje je nesposobno i iÅ¡Äekuje vanjsku pomoć. Kada nevino dijete odraste ono božanskog oca mijenja za zemaljskog ili kako Nietzsche kaže, da je država najveća neman. Oni nisu htjeli nastaviti procesom zaljubljivanja jer ostavljanje partnera donosi ruÅ¡enje iluzija i susret sa stvarnim djelom sebe. Kada to proživite nekoliko puta osjetite unutarnju prazninu, osjetite samoću i provaliju u svojim njedrima. Susret sa stvarnijim djelom i trpljenje tuge i ljutnje koji kao valunzi napadaju. Prvi dan je proživljavanje Å¡oka, ali kako dani idu kao da uÄiÅ¡ ponovno hodati, odlomljen si od svoje polovine jer nije to bio samo prekid, to je inicijacija u odraslost, kod žena projekcija Animusa ili podsvjesnog muÅ¡karca vratila se u nutrinu, princ je ubijen, a kod muÅ¡karaca princeza je nestala s trona, osjećaji ga obuzimaju ili negativna Anima. Nakon toga, proÄ‘e nekoliko veza i prekida, netko u toj fazi pronaÄ‘e stvarnog partnera i zapoÄne avanturu voljenja i tada simboliÄki Saturn ili kompleks skrivenih namjera koja leži ispod svake veze polako izlazi kao otrov, poput prvog prekida i nastavlja djelovati u dugoj vezi kroz lomljenje projekcija o odnosu. Kasnije dolazi do integracije otrova koji je sve manje otrov a sve viÅ¡e izljeÄenje ili ostvarivanje samostalnosti.
 Kada Äovjek razvije samostalnost onda može voljeti, do tada on je posluÅ¡nik i ovisnik, toÄnije, odnos ne postoji, dvoje ljudi je u fantazmi odnosa, muÅ¡karac hoda sa svojom podsvjesnom majkom, a žena sa svojim ocem. Seksualnost se odvija na razini povrjeÄ‘ivanja, sadistiÄkim-mazohistiÄkim principom, a bit odnosa ostaje skriven jer se izbjegava nadići obrazac ovisnik-kontrolor ili ovisnost o samokažnjavanju. Kada doÄ‘ete do toÄke prijeloma i shvatite ovaj obrazac u kojem partneri ne traže pomoć već podrÅ¡ku u samokažnjavanju i žele vas uÄiniti svojim ovisnikom, pozvani ste da zakoraÄite u nepoznato. Na poÄetku ono Å¡to ste zvali ljubavlju nema veze s onim gdje ste sada, tj., nalazite se s onu stranu dobra i zla, ne možete prebivati u spomenutim otrovnim polaritetima. To je doista neÅ¡to drugo od onoga Å¡to ste oÄekivali ili mislili da ljubav jest jer u djetinjem osjećaju je postojalo zajedniÅ¡tvo i prihvaćenost drugih, a ovdje ste sa svojom duÅ¡om koja je prije Äekala da bude voljena, a sada ste u mogućnosti da volite i to Äinite svjesno, iz osjećaja samostalnosti. Tada nestaje vjera i shvaćate da je ona bila imaginacija onoga Å¡to ste mislili da jest ljubav ili Bog, a iskustvo postaje srediÅ¡te.
Ono Å¡to smo zvali ostavljenost ili rana prekida ustvari je otajstvo iscjeljenja ako se izdrži u ovom procesu. Tada se zaljubljenost može shvatiti kao put otkrivanja sebe, gdje mnogi dijelovi osobnosti mogu izaći i ugledati svijetlo i sprijateljiti se sa svjesnim djelom osobnosti. Većina te dijelove ne vide i pretvaraju se u bolesti i ovisnosti jer se joÅ¡ uvijek pati za druÅ¡tvenom slikom. Spomenuti otrov je služio za kirurÅ¡ko odvajanje od druÅ¡tva i rasta individualnosti. Kao unutarnje uskrsnuće dijelova osobnosti koji su živjeli unutar vas, gdje pružaju ruke prema svijetlu. Osvijetliti dubinu koje nema u vremenu u kojem živimo, mogućnost je za otkrivanje vlastite darovitosti za ljubav. Voljeti individualnost svim srcem ne ostavlja mjesto tuÄ‘im uÄenjima o duÅ¡i, gdje su pozitivne poruke uspavanke koje mnoge uÄine nesposobnim za individualnost. Ako tim porukama dopustim postojanje moji dijelovi će ostati zatomljeni i neotkriveni, a to je život služenja populaciji koja uživa u samokažnjavanju. Svaki roditelj tome uÄi svoje dijete, a u starosti se dogaÄ‘a nepoÅ¡tovanje okoline, gdje se stari ljudi osjećaju sigurnim.
Ono Å¡to je bilo ružno, ono Å¡to smo odbijali u svojoj duÅ¡i u procesu sada može rasti, napokon mu dopustiti da odraste, tada možete ugledati neÅ¡to Å¡to niste znali da je uvijek bilo s vama. Ono Å¡to smo htjeli voljeti u drugom, oduvijek prebiva u nutrini, kao vatra alkemiÄara koja rastvara iluzije loÅ¡ih ljubavi. Lagana vatra utrobe rastaljuje ljupomore i ljutnje i Å¡to duže gori to sjaji nevidljivim plamenom koji razotkriva da su sablasti postali temelj na kojem izrastaju cvjetovi života.
Nikola Žuvela
