PreÅ¡utne želje koje se primjećuju kod mnogih parova u drugom djelu života su povezivanje odnosa s odlaskom u restoran. IzmeÄ‘u ostalog, to je statusni simbol i po financijskoj sposobnosti ljudi mjere koliÄinu kvalitete veze. InaÄe, ovu preÅ¡utnu istinu malo tko priznaje, ali u odnosu se podrazumijeva. Mnogi naslovi na portalima koji nude koje kakve savjete, ovaj aspekt navode kao jako bitnim, odnosno postavljaju se pitanja: Kada vas je zadnji put odveo u restoran? Ako krenemo dalje i odmaknemo se od Junga koji je rekao da je Freudova metoda dobra ukoliko se bavi nižim aspektima duÅ¡e, onda se vraćamo na njegovu sebiÄnu fazu razvoja koju zove analnom. Indijska tradicija govori da ljudi žive na prve dvije Äakre ili egzistencijalnoj i seksualnoj fazi razvoja. PoÅ¡to u drugom djelu života seksualnost postaje manje bitna, odnosno ona je manipulativni aspekt jer se odnos mjeri po financijskoj moći, jasna je Äinjenica da je seksualnost razonoda, ona se viÅ¡e spominje kao neÅ¡to usput. PoÅ¡to je prezrena i potisnuta jer se oko 99 posto populacije nije ostvarilo u emicionalnom- seksualnom odnosu, populacija se vraća na ono sigurno ili analnu fazu i doživljaj života kroz hranu jer unutarnjeg sadržaja nema. Ako živite prosjeÄan život i kažete da imate dobru vezu, nitko vam to neće priznati jer javnost koja parazitira na analnoj fazi razvoja ili statusa, vaÅ¡u vezu će mjeriti samo kroz koliÄinu uživanja. Normalno, zbog ovog trenda raste i statusni – analni renome restorana Å¡to je skuplje to je bolje, Äak i naÅ¡a TuristiÄka zajednica izdaje razne zvjezdice za kvalitetu restorana kako bi ovaj trend “ljubavi” bio Å¡to bolje prezentiran na temeljima želja ili stanja razvoja ÄovjeÄanstva koje se joÅ¡ ne može se susresti s onim Å¡to je iza želje poput Edipa koji nije mogao prihvatiti odgovornost i u hedonizmu je bježao od samoga sebe.
Ovaj trend je opće prihvaćen i o njemu se ne tematizira on je osnova svake veze i većina filmova u kojima se prikazuje odnos. Žena je tako svedena na seksualni objekt koja nakon obavljenog obreda postaje spremna na seksualni odnos. Ovaj tisućljetni obred razmjene osjećaja kroz hranu se njeguje u obiteljima za razmjenu ljubavi odnosno mama daje ljubav svom sinu i budućem muÅ¡karcu kroz reÄenicu: “Sine jesi li jeo” i na tim srednjovjekovnim temeljima zapoÄinju odnosi.
Nije lako ljudima priznati da govore kako žele ljubav, a onda ove obrede smatraju najbitnijim aspektima ljubavi, mjerilima povezivanja pp. Kada ih se upita Å¡to žele razmjenjivati meÄ‘usobno, koje sadržaje i teme, njih nažalost nema jer da ih ima onda ÄovjeÄanstvo ne bi bilo u spomenutoj zaostaloj fazi razvoja. Povezivanje s precima i hranom ustvari je kmetski duh posluÅ¡nih ljudi koji misle da ostvaruju neki status, dok su ustvari obiÄni robovi trendova i svide sebe na najniže nagone. Kako uopće zapoÄeti raspravu o ljubavi kada se ne može razgovarati o osnovnim Äinjenicama gdje se želi preskoÄiti faze razvoja, gdje se ljudima na takvim trendovima serviraju marketinÅ¡ka duhovnost. Ego nakon jela želi pokazati i da je duhovan pa je marketing ponudio novotariju pozitivnog razmiÅ¡ljanja i selfhelpa. Providnost ovakvog zaglupljivanja koja je nastala u laboratoriju kapitalizma je ogromna ali nismo joÅ¡ doÅ¡li u fazu da kao civilizacija o tome temstiziramo.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut