[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Arhetipska majka smrti je dio osobnosti koji se manifestira kao energija koja želi da mi, ili neki dio nas umre. Ova energija može imati mnogo različitih oblika. Kod žena se opsjednutost ovim arhetipom javlja  kroz čedomorstvo ili maltretiranje djece kao izraz majke smrti.

Svaki arhetip ima svoj pozitivan i negativan polaritet. Negativan se manifestira kada se dugo potiskuje određena emocija ili dio osobnosti koji postaje toksičan poput arhetipa smrtne majke koja se skriva u ubojitom sramu.

Toksični sram govori da postoji neÅ¡to u nama Å¡to nas u osnovi čini manjkavima, neprihvatljivima i inferiornima. Odgoj je sačinjen od toga da nas se “dresira” da budemo manjkavi i da se sramimo svojih osobina koje nam mogu pomoći u životu, ali su druÅ¡tveno neprihvatljive i postaju suÅ¡tina svakog srama. To je duboko bolno stanje bića koje postoji da bi se razvili, odnosno sve Å¡to je tamno u nama izvor je naÅ¡eg razvoja.

Kada nas roditelj ili društvo pogleda pogledom prijekora,  prožmu nas tjeskoba i strah, kao da smo uhvaćeni u Meduzin pogled koji  paralizira i pretvara nas u kamen ili krute ljude koje vidimo u većini starijih ljudi koji su Meduzin mit prihvatii kao način života. Oni tako biraju i svoje predstavnike u skupštine i Sabore kako bi bili govornici tih strahova.

Ako se stalno posramljujemo, što je bit svake države, ustanove, ili obrazovanja, tada je Majka smrti internalizirana i utkana u samo tkivo naše psihe i u tijelu stvara otrove koji se nakon dugo godina materijalizirati u bolest. Ubrzo je naša percepcija unakažena iskrivljenim pogledom prema stvarnosti u kojoj postajemo vojnici koji ponavljaju društvene sudove kako bi štitili sram kao način života. Počinjemo se stidjeti, počinjemo projicirati svoj sram na druge, upozaravamo druge ako ne čine isto. Mnogi roditelji danas zovu profesore u školu jer njihovo dijete nije odlikaš kako bi što bolje prihvatilo sram i čežnju da se utope u masi prosječnih. Postajemo nove dojilje sramote gdje se arhetip Majke smrti  okreće destruktivno onoliko koliko smo iznutra mrzili svoje dijelove sebe. Kada se na terapiji otkrije taj nježni dio nas samih, obično se osjeća sram ili kao nebitni dio osobnosti. Ne može ga se zapaziti kao glavni dio osobnosti iz kojeg nastaje razvoj.

Arhetip Majke smrti ustvari je odbačeni dio koji može biti integriran jedino kroz odbacivanje društvenog i umiranje onih dijelova osobnosti koji stvaraju najveće zločine. Njena smrt je borba za stvarni život.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_third]