[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
C.C.S. Lewis je jednom napisao:
Od svih tiranija, tiranija koja se iskreno provodi za dobrobit svojih žrtava može biti najrepresivnija. Možda je bolje živjeti pod razbojniÄkim barunima nego pod svemogućim moralnim zagovarateljima; okrutnost baruna pljaÄkaÅ¡a ponekad u njima može spavati njihova pohlepa, ali isto tako ona može biti u jednom trenutku zasićena. Ali, oni koji nas muÄe za naÅ¡e dobro, muÄit će nas do kraja, jer to Äine s odobrenjem vlastite savjesti.Raditi stvari sa stavom za svoje dobro nije osobito za tirane; Vidim kako se to dogaÄ‘a u mnogim razliÄitim vrstama odnosa.MeÄ‘utim, za mene vjerujem da je najoÄitiji odnos roditelj-dijete. Za roditelje je tipiÄno da Äine stvari za dobrobit svoje djece Äak i ako to Äine uz velike prigovore. ÄŒuo sam roditelje kako svojoj djeci govore u raznim prilikama: “Zahvalit ćete mi na ovome kasnije.”Mala djeca mogu prihvatiti stav Ja-znam-najbolje, ali, kad djeca doÄ‘u u adolescenciju, uobiÄajeno je da se pobune.Nitko ne voli buntovnu djecu, ali pobuna je neophodna da bi djeca postala samostalne se odrasle osobe.MeÄ‘utim, imajući na umu ovu propovijed, nisam razmiÅ¡ljao o odnosu roditelj-dijete, već o odraslima koji pokuÅ¡avaju odgajati druge odrasle osobe.
Odrasli koji se dobrovoljno brinu o drugim odraslim osobama to Äine s oÄekivanjima; nitko tko se nudi da se brine o nama ne Äini to bez stava Ja-znam-bolje-od tebe; prije svega, implikacija je: trebamo se brinuti jer nemamo smisla brinuti se za sebe; drugim rijeÄima, neodgovorni smo; nismo odrasli, ali ljudi koji rade stvari za naÅ¡e dobro, ljudi koji misle da znaju bolje za nas nego mi sami, ne rade niÅ¡ta, nego nas osakaćuju. Ne dopuÅ¡taju nam priliku da radimo za sebe i nedopuÅ¡taju radost razvijanja samopouzdanja koja dolazi s tim; oni nas roditelje; tretiraju kao djecu.
 Nitko ne želi biti tretiran kao dijete; nijedna odrasla osoba ne želi biti roditelj; to je razlog zašto postajemo odrasli jer se protivimo roditeljima. Ako se protivimo tome da nas roditelji odgajaju, kakvog smisla ima misliti da bismo tolerirali da nas netko drugi roditelj odgaja?
Biti izlijeÄen protiv svoje volje i izlijeÄen od stanja koja možda ne smatramo bolešću treba staviti na razinu onih koji joÅ¡ nisu dosegli dob razuma ili onih koji to nikada ni neće, jer to znaÄi klasificirati se s dojenÄadi i domaćim životinjama. Ne cijenim ljude koji misle da znaju bolje od mene, ljude koji rade stvari za moje dobro, ljude koji me pokuÅ¡avaju odgajati, ljude koji me tretiraju kao dijete. ZaÅ¡to bih, za ime Boga, mislio da bi netko cijenio Å¡to sam mu to uÄinio? Roditeljstvo ljudi na osobnoj razini nije jedini naÄin na koji odrasli pokuÅ¡avaju odgajati druge odrasle osobe. Drugi naÄin na koji pokuÅ¡avamo biti roditelj jedni drugima je tako Å¡to mislimo da znamo bolje za grupu ljudi nego Å¡to ona zna za sebe.
Vjerujem da većina ljudi preuzima vodeću ulogu s dobrim namjerama. MeÄ‘utim, nakon Å¡to shvate da provedba njihove volje za dobrobit grupe nije najlakÅ¡a stvar na svijetu, oni traže ekspeditivnost; umjesto da vjeruju u demokratski proces, iz straha da Älanovi grupe neće donijeti ispravne odluke, oni poÄinju donositi odluke bez konzultacija s grupom; vjeruju da znaju najbolje i da se skupini ne može vjerovati da će donijeti ispravne odluke; ako grupa ima problema, Älanovi grupe su ih sami sebi donijeli i treba im netko tko je dovoljno mudar da im bude roditelj.
Ljudi koji ovako razmiÅ¡ljaju ne služe, nego vladaju i baÅ¡ kao Å¡to stav za svoje dobro uzrokuje da se djeca pobune protiv roditelja, a podanici da se pobune protiv tirana, takoÄ‘er će uzrokovati da se Älanovi grupe pobune protiv voÄ‘a koji ih ne poÅ¡tuju dovoljno da vjeruju u demokratski postupak. VoÄ‘e koji donose odluke bez traženja savjeta ljudi kojima služe nisu voÄ‘e; oni su roditelji koji imaju stav otac-zna-najbolje; misleći da znaju najbolje za grupu, ne podržavaju grupu, već osakaćuju grupu; njihov stav ne hvali grupu, već vrijeÄ‘a grupu. Ako želimo uniÅ¡titi organizaciju, to je sve Å¡to moramo uÄiniti; tako je jednostavno; imati stav Ja-znam-bolje-od-tebe, stav za-svoje-dobro, uniÅ¡tit će organizaciju brže od svega. Razbija jednu obitelj kako bi se druge mogle formirati; izaziva podanike na pobunu protiv tirana i neće uspjeti uniÅ¡titi organizaciju ako organizacija dopusti da takav stav prevlada.
Ljudi koji imaju stav za svoje dobro nikada neće znati kakvu Å¡tetu nanose grupama koje vode jer su zaslijepljeni vlastitim osjećajem samopravednosti; ako se grupa raspada, to nije zbog njih, nego usprkos njima; poput buntovne djece, Älanovi grupe ne sluÅ¡aju onoga koji najbolje zna. Grupa će se na kraju raspasti ako se dopusti da se ovaj stav zadrži, a voÄ‘e kojeg su odbili sluÅ¡ati neće biti niÅ¡ta mudriji.
