Ponekad poželiš poletjeti, ali krila ti odnese vjetar života, bol i tuga ti uzmu svu snagu. Kao kad voliš, nestaneš u beskraju i probudiš se u zagrljaju. Čarolija nestane i opet se probudiš u boli i tuzi. Cijeli život stvaraš čarolijukoja biva odnesena jednim odlaskom drage osobe. Kad se ova projekcija magije sruši, ostat ćeš sam sa svojom dušom kojoj nisi vjerovao jer si vjerovao prosjeku. Njezine slike i ideje okreću vanjsku magiju prema izvoru, gdje možemo vidjeti polaritete koji su nas razdvojili u izvornom obliku ako smo spremni vidjeti sami sebe.
Čarolija može trajati duže samo ako je preselimo u sferu duše i njezinih slika, bogatstvo koje postaje izvor inspiracije. To je već slobodna duša, koju prepoznaješ kad se nađeš u njenoj blizini. Čaroliju su uništili televizijski mozgovi, novinarske duše, površni tekstovi i plastični proizvodi.
Čarolija života na sreću ostaje vidljiva onima koji su razvili odnos s dušom ili Animom, davateljicom svjetla i tame kojoj se oslikava u igri života. Ljudi ne žele čaroliju ljubavi, žele uspjeh u ovom ili onom obliku, pa to mora biti na razini plastičnih proizvoda i restorana, kako bi svima bilo dostupno, poznata je mantra za marginalizaciju. Kako prenijeti ljubav onima koji traže brza rješenja i društvene gotove odgovore na ono što partner očekuje da traži. Čarolija odrastanja dobra je polazna točka za novi iskorak.

Nikola Žuvela