[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Iako naslov zvuči pretenciozno, ovaj tekst govori o istini čovjekovog života. Često ne vidimo da su mnoge naše misli naučene, obrazovanje preuzeto i premalo je ljudi za koje znate da imaju svoje mišljenje. Ljudi nemaju mišljenje već sudove. Kad netko kaže neku misao onda je to sud. Zato su i odnosi podložni propadanju jer u njima postoji samo naučeno formalno ponašanje, ego stvara sigurnost, a ona se temelji na pažnji dobivene od drugih, tako da je i veza samo forma za javnost, te su prevare postale realnost. Pohranu sudova skuplja Animus koji najviše u ženama stvara predrasude, odnosno prihvaćanje općenitih mišljenja što ženu dok ne spozna Animusa bitno zaustavlja u razvoju.

Ono Å¡to ne shvaćamo i zaÅ¡to nam se ustvari dogaÄ‘aju problemi jest bijeg od samoosvjeÅ¡tavanja. Kako je Jung rekao: “Ja pak nisam sklon sluÅ¡anju savjeta. Poprilično mi je nejasan koncept življenja u kojem bi netko trebao slijediti savjete i hodati tuÄ‘im stazama, takav način ubija ljudsku imaginaciju i obezvrjeÄ‘uje potencijal kod drugog. To ne znači da druge ne treba sluÅ¡ati, naprotiv, treba ih sluÅ¡ati i treba pamtiti njihove mudrosti, ali svaki čovjek mora donositi vlastiti sud o životu te o svim prilikama i neprilikama koje će ga u njemu zateći. “

Škotski psihijatar Ronald David Laing, uz Davida Coopera jedan od najistaknutijih članova antipsihijatrijskog pokreta koji ne promatra šizofreniju kao patološke slučajeve. On ih vidi kao  pokretača  duhovne transformacije.

Konačni razvoj ili završetak razvoja počinje kada se ego počne raspadati ili vaša slika svijeta, postajete potpuno neprilagođeni, okrećete se unutarnjim vizijama gdje vas zahvaća arhetip mane ili starog heroja ili sveca koji vas uvlači u stare obrazsce poimanja duhovnosti. Primjerice, postajete asketa, imitirate vanjsku formu nekog sveca ili, s druge strane, uvlači vas ovaj arhetip u nevjerojatne izjave i predodžbe koje su zavodljive. Zato se u zenu kaže kada vidiš Budu ubiju Budu. Ne smiješ sljediti tuđi put već samo svoj. Kada gledaš to jasno svijetlo zaboraviš svoje unutarnje svijetlo.

Ronald David Laing  povratak iz svijeta halucinacija i vizija u kojima se gubi granica izmeÄ‘u čovjeka, prirode, individualnog i kozmičkog naziva Metanoia. Stoga, svijet nije ono Å¡to mislimo da jest. Ego nas Å¡titi od dimenzija unutraÅ¡njosti u kojima je znanstveni pristup koji je izgradio ego samo zaÅ¡tita od stvarnosti. Å to nam u naÅ¡em traženju puta može pomoći ili Å¡to nas može spriječiti?  Jung kaže: “Nedavno je u razgovoru sa studentom isplivala njegova frustracija tempom unutarnje promjene. Rekao mi je: “Bio sam jako marljiv, budio sam se, bilježio svoje snove, analizirao ih, pokuÅ¡avajući izvući svaki djelić uvida koji sam mogao. Ali ne osjećam da nikamo stižem. Zar ne postoji neÅ¡to, bilo Å¡to Å¡to bih mogao učiniti da pomaknem proces?” Njegov ton stopio je frustraciju s nadom. Mrzio sam ruÅ¡iti taj tijek. Znam da vam se neće svidjeti ono Å¡to imam za reći, ali stvarno je istina da, Å¡to se viÅ¡e trudimo i tjeramo da se promjena dogodi, ona ide sporije.” Jung nas upućuje da smo: postali toliko zaljubljeni u “činjenje” da nam je teÅ¡ko zadovoljiti se “biti”. Ne možemo postići unutarnji rast jer ego nije glavni u unutarnjem svijetu. U naÅ¡em “unutarnjem gradu” ego mora ustupiti vodeću ulogu psihi, izvoru snova...citirajući Meistera Eckharta, “pustiti sebe”, ovo je “umjetnost” koja “otvara vrata puta”. Ono Å¡to smo krivo učili od duhovnih putova jest da je potrebno napustiti ovaj svijet, ali to je i Nietzschea odvelo na stranputicu. Jedna časna i svečenik su se zaljubili i napustili su Crkvu te pronaÅ¡li krščanske Å¡kole koje su im dozvolile da se ožene i da žive zajedno. Kada su počeli živjeti zajedno rekli su da svjetovni život nije nimalo lako i da oboje govore kako imaju neprestano potrebu da se povuku ponovno u samostan.  Dakle, nužno je da u svom razvoju ostanemo aktivni u svom “uobičajenom zanimanju” i živimo život kojeg inače živimo. Jung je citirajući kineskog učitelja Lao Tzua htio da nastavimo funkcionirati u vanjskom svijetu, ispunjavajući zahtjeve vanjskog života – posao, obitelj, prijatelji, bezbroj svakodnevnih aspekata svakodnevnog života. Ovaj aspekt je važan jer ostajemo na zemlji, dok odreÄ‘ena duhovna iskustva čovjeka često tjera da se umisli da je viÅ¡i od drugih i da ga je Bog ili viÅ¡a sila odabrala. U ovom procesu jedino je bitno razviti strpljenje s unutraÅ¡njim procesom, nema prečaca i mnogi pokuÅ¡avaju izazvati ovaj proces pogotovo Zapadna svijest, dok je princip rada i čekanja najjednostavniji i najteži put u traženu sebe.

Nikola Žuvela

terapeut i jyotish savjetnik

[/two_third]