Kada je Freud rekao da čovjek koji kaže da nema novca zapravo znači da nema emocija za dati drugoj osobi, možda nas je najviše oslikao kao civilizaciju jer to su teme kojima se ljudi stalno bave, padajući na tom ispitu. Ipak, ono najljepše kod čovjeka je njegova slabost koja se očituje u ranjivosti. Krivo se tumači, ljudi pokazuju ranjivost prema predatorima, na izborima biraju ljude koji će ih uništiti, za partnere biraju ljude koji im ubijaju nadu, a kod krivog poslodavca upoznaju najmračniju stranu života. Tada se novopečeni buntovnik pretvara u nasilnika, a oni koji to ne mogu, ostaju žrtve gdje kao kompenzacija za neriješene emocije nastaju razne bolesti.
Ranjivost je osobina koju ljudi njeguju i stvaraju u njoj autentičnost jer čovjek koji shvati da radi za pogrešnog čovjeka odustaje bez obzira na posljedice jer cijeni život, ostavlja partnera koji ga ne cijeni i traži nekoga tko ga prihvaća i tko mu uzvraća ljubav. Općenito, većina ljudi kaže da je teško, što zapravo znači da me nije briga. Ne možete sklapati vražje poslove zbog kvazi-izvjesnosti. Uostalom, kakav je život ne pokušavati, čega bi se čovjek bojao i čega se boji? Neautentičan život živi velika većina, kako reče Freud, živeći u obrambenim sustavima i nikad ne živeći život. Zlatni kavez je mjesto života ljudi, iz njega se daju savjeti djeci koja ne postaju buntovna u odnosu na svoje roditelje jer žive sa strahom od života, strahom kojim će biti  prihvaćeni od roditelja. Ljudi često kažu, ali roditelji su mi rekli da tako činim jer će im to slomiti srca. Zapravo, radi se o manipulaciji kojom se roditelji služe tisućama godina, toliko su popularne i pretvorene u poštovanje roditelja, a zapravo je to uvjerenje koje predstavlja sebičnost jer je to imperativ u kojem se djeci govori: živi neautentičan život, pridržavaj se pravila kako bi i ti živio život bez osjećaja i ljubavi.
Ranjivost je biti otvoren, objašnjavati svoje misli ne zato što želite biti u pravu. Ranjivost je potreba za dijeljenjem s drugom stranom, želja da pokažete svoju nutrinu bez obzira na to koliko je drugačija ona bila od partnera ili društva. Ako partneri dijele, pred njima je podvig ili prekretnica koja će obilježiti njihovu ljubav. Ako u njoj otkriju autentičnost, njihova će veza imati moć razviti intimnost. Ostane li ranjivost na razini ozljede, odnos se vraća na narcisoidnu razinu u kojem prevladava povrijeđivanje. Riječ je o ljudima koji ne cijene autentičnost, točnije pobijedila je trauma iz djetinjstva i par se vratio na obrasce roditelja koji slijede ideal nepovjerenja na kojem društvo počiva. Psihoterapija smatra da je to trauma koju treba riješiti i onda možete nastaviti živjeti u društvu. Jung je dobro primijetio da je trauma zapravo početak procesa individuacije, kada osoba počne raditi na emocijama i prihvati njihovu složenost, ne može se vratiti u ovaj svijet ista već promjenjena i to je početak stvaranja filozofskog stava. Naime, više nećete moći raditi osamdeset posto stvari koje ste radili prije, Jastvo polako preuzima život i rast. U vezi par postaje proces individuacije, zajedno postaju intrument Jastva ili širenaj dara života. Ako par ne slijedi proces individuacije, onda mora slijediti obvezno načelo uživanja kao prisile, stalno kupovati i bacati stare stvari, jer bez toga neće moći sudjelovati u životu. Ranjivost je neprihvaćena vrlina koju tek trebamo razumjeti i prihvatiti ako se želimo iscijeliti kao društvo jer tada ćemo moći prihvatiti odnose.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut.