Arhetip istraživača, ili ono što na ovim prostorima mrze u sebi, pokazuju ga bizarno, na način da imamo milijune liječnika, trenera i profesora koji znaju sve.
Jedan prijatelj je radio kao profesor, te je davao ocjene prema znanju učenika, ali dolazile su prijave roditelja. Roditelji znaju da njihova kći nije za peticu. Profesor zna da roditelji znaju. Ministarstvo zna da je prijava apsurdna. Profesor zna da Ministarstvo zna i svejedno, svi igraju tu igru. Tri godine dolaze, zapisuju, provjeravaju, pišu nalaze. I na kraju profesor snizi kriterije ne zato što je uvjeren da je bio prestrog, nego da bi imao mir. To je ideologija koja postoji u svim drugim područjima, ljudi znaju da ne vjeruju u ono što rade, ali to rade svejedno, s mrtvom ozbiljnošću.
Na ovim prostorima vlada kompleks manje vrijednosti koji onda, naravno, ne voli istraživača ili pametnu osobu. Zato pametna osoba, ne može pobijediti na izborima, žrtva ne voli da je netko razotkriva uzroke njezina stanja.
Istraživač je onaj koji pokušava razumjeti polaritete stvarnosti, kako bi došao do cjelovitosti. Na ovim područjima nedostaje arhetip istraživača i zato je ljudima ovdje vrlo teško primijetiti manipulatore poput političara.
Jung je rekao da zato kolektivna psiha kompenzira duboku jednostranost, odnosno vratimo se u povijest kada i kako nastaje problem arhetipa istraživača. Prvih 1000. godina je vladao duhovni princip ili neoplatonizam i idealizam, to je doba introvertirane intuicije. Posljednjih 1000. godina racionalizma i prirodne znanosti doba je ekstrovertiranog osjećanja i mišljenja. Pogotovo zadnjih 200. godina se potiskuje duhovna i emocionalna funkcija. Momentalno je psiha Zapadnjaka napuhana svojom nerazvijenom funkcijom mišljenja, koja je postala tiranska jer je odsječena od cjeline, točnije, od osjećaja i intuicije. Jung je rekao: “Bogovi su postali bolesti.”
Arhetip Mudrog Starca ili njegov niži imenjak arhetip istraživača, ili unutarnja stvarnost, vratio se kao patološki simptom sveznalice koji mora sve kontrolirati.
Rezultat je da je prirodna znanost zamijenila društvenu znanost poput filozofije. Posljedica ovog materijalnog polariteta je prezrivo ponašanje većeg broja znanstvenika prema društvenim znanostima. Kao što Jung kaže: „Čak je i znanstvenik ljudsko biće. Stoga je prirodno za njega, kao i za druge, mrziti stvari koje ne može objasniti. Uobičajena je iluzija vjerovati da je ono što danas znamo sve što ikada možemo znati. Ništa nije ranjivije od znanosti. Teorije, koja je prolazni pokušaj objašnjenja činjenica, a ne vječna istina sama po sebi.“
Mudrost i znanje ne stječu se statusom, imenima, popularnošću, već spoznajom u kojoj promatramo sebe i živimo život unatoč pogreškama kako bismo dosegli stvarnije ja. Jung opisuje istraživačeve polaritete i njihove posljedice na sljedeći način: „Antropolozi su često opisivali što se događa s primitivnim društvom kada su njegove duhovne vrijednosti izložene utjecaju moderne civilizacije. Njegovi ljudi gube smisao svog života, njihova društvena organizacija se raspada, a i sami moralno propadaju. Sada smo u istom stanju. Ali nikada nismo stvarno razumjeli što smo izgubili, jer su naši duhovni vođe nažalost bili više zainteresirani za zaštitu svojih institucija nego za razumijevanje misterija koje simboli predstavljaju. Po mom mišljenju, vjera ne isključuje misao (koja je najjače čovjekovo oružje), ali nažalost, čini se da se mnogi vjernici toliko boje znanosti (i usput, psihologije) da zatvaraju oči pred brojnim psihičkim moćima koje zauvijek upravljaju čovjekovom sudbinom. Sve smo stvari lišili njihove misterije i numinoznosti; ništa više nije sveto.”
Stvarni Istraživač nije onaj koji traži vanjske podatke, on svoj reflektor spoznaje usmjerava prema unutra. Sveznalica traži red i savršensvo jer ne može biti nesavršen i prihvatiti sebe. On je Puer Aeternus vječni mladić koji ima superiorni stav i sakriva duboki strah od obvezivanja, od neurednog, nesavršenog procesa življenja. On je danas biolog koji prezire filozofiju, političar koji sve zna. Fali nam Merkur ili psihopomp unutarnji vodič koji živi između svjetova, on je posrednik, prevoditelj, onoga koji se može kretati između znanosti i religije, logike i intuicije, materije i duha. Nemam više psihopompa i zato su ljudi lak plijen za manipulatore, projiciraš tog vodiča na bilo kojeg karizmatičnog političara jer otac najbolje zna. Tako se odbija vlastiti nagon za moći i vlastita sjena. Mi smo kultura gdje svi projiciraju svoju sjenu na sustav i političare, nitko ne prepoznaje diktatora u vlastitom srcu. Manipulator uspijeva jer je kolektiv naivan prema zlu, videći ga samo tamo vani.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
