Svaki muškarac i žena imaju unutarnju neosvještenu noć ili svoju tamnu projekciju koju onda traže u partneru. Oboje se s njome moraju pomiriti da bi zaista bili potpuni u sebi.

Žena ima Animusa, kojeg ćemo ovdje nazvati unutarnjim Adamom s kojim se mora pomiriti kako bi bila cjelovita u sebi. Takva žena ne ovisi o muškarcu,  ona stječe ne samo moć već i emocionalnu sposobnost razumijevanja koju dobiva od osvještenog Animusa. Mnoge  žene traže uspješnog muškarca, ali neke isto tako kad ga nađu, osjećaju se ugroženima misleći da će im muškarac oduzeti moć odlučivanja. S druge strane, muškarac koji nema snage, može povlačiti ženu dolje i nazadovati je kao da ne želi da ona ima vlastiti osjećaj moći. Recimo, jedna žena mi je rekla da u odnosu voli nježnosti i seksualnost. Obrazac po kojem se zaljubljuje: nakon početnog oduševljenja s partnerom, on rjeđe dolazi do nje i nježnosti je sve manje. Osjeća bijes, ali ostaje u tom odnosu. Neintegrirani Animus vlada njome jer ona traži osobu koja će je voditi, a projekcija se raspada jer ona mora pronaći voljni element kako bi bila neovisna, tek tada je moguće razvijati odnos s parnterom.

Da bismo učestvovali u svijetu kroz posao i odnose, potrebna nam je persona. To znači da se moramo  obrazovati, naučiti norme ponašanja i prihvaćati pravila društva. Istodobno moramo razviti i svoju spolnost koja se prilagođava personi ili maski preko koje nas drugi prepoznaju.

 Ipak, u današnjem društvu osobine koje kultura i društvo smatraju muškim, moraju biti potisnute kod žene. Psihološki to znači da ih se gura u nesvjesni um, a to zovemo Sjenom. Adam je nedorasli muškarac koji nije zadovoljio Evu i ona jede jabuku s drva dobra i zla, nakon nje je jede i Adam, što je vidljivo da nije imao nikakvu inicijativu.

Današnji muškarci su Adam, oni i danas optužuju žene zbog ovog mita za zlo, a ustvari najveća zvjerstva ovog svijeta počinili su muškarci. Adamov kompleks je slika današnje civilizacije, on je jak i danas kroz nametanja krivnje bilo onih državnih ili kroz odnos.

Cilj odnosa, ali i postojanja je da dođemo do individuacije ili postajanja našeg istinskog ja, što znači sav potencijal koji imate u sebi. Individuacija se pojavljuje u partnerskom odnosu. Ako žena potisne muškarca u sebi, takav će joj se partner pojaviti, upravo s onim osobinama koje je potisnula. To nazivamo nesvjesnom kemijom. Ta kemija je dio vas, koja se kroz partnera pokušava vratiti i pokušava pronaći put natrag do svijesti. Ako ste ga odbili, on se vraća kroz drugog partnera.

Odnosi nisu izbor oni su uvjetovani ovom projekcijom.

Ono što individuacija čini jest da vas oslobađa spomenute uvjetovanosti. Recimo, žene često u suvremenosti govore da muškarci odbijaju uspješne žene. Danas su žene obrazovanije od muškaraca i poistovjećivanje sa suvremenim znanjem ustvari je klopka jer ono ne govori o našim vrlinama i emocionalnim sposobnostima. Mnogi koji su obrazovni ne znači da su povezani sa svojim sadržajima duše, a upravo bilo kakvo spomenuto jednodimenzionalno tumačenje odnosa, poput toga da je ono povezano s obrazovanjem. Primjerice, Ana je obrazovana žena koja je potisnula očevo zastrašivanje, izabrala je muškarca u kojem je ona u odnosu postala potisnuti sadržaj. Ona bi svojem muškarcu govorila da je loš otac, da je kasno odveo dijete u vrtić i da će ga prijaviti socijalnoj službi. Nesvjesno ona je preuzela obrazac oca, samo što je on sada prihvatljiviji i uglađeniji, društveno prihvaćen, ali u osnovi ona se godinama služila ovom manipulacijom. Kad bi Ana privela taj sadržaj u svijest i vidjela da se služi zastrašivanjem jer se boji intimnog odnosa sa muškarcem. Ona može sebi otvoriti put prema individuaciji.  Drugi primjer je Silvio koji je imao oca manipulanta. U odrasloj dobi kada njegova žena ne bi bila ono što je on htio, zvao bi socijalne službe i svako malo je ocrnjivao ženu svojeg djeteta na način da je demonizirao njezine liberalne stavove državnim službama pokušavajući je proglasiti ludom.

Nesvjesno bira s kime ćete osjećati kemiju. Upoznate partnera koji ima dobar posao, dobro izgleda, dobili ste od njega sve, ali nema kemije. Vaš unutarnji Adam ne odgovara toj osobi.

Podudaramo se s iskustvima prošlog života ili po ranim obiteljskim iskustvima. Unutarnji Adam je sila, ili arhetip gdje mislite da ta osoba s kojom imate kemiju ima svu ovu moć, ali zapravo vi ste odbili tu moć u sebi i dali je nekom drugom.

Muškarac je vaša sjena i ako otkrijete što vas privlači u njemu: gorčina, čežnja, ljubomora, strast, onda možete raditi na toj emociji i odvojiti je od muškarca, te naučiti razlikovati muškarca od sjene.

Da bi se došlo do unutarnje transformacije, morate pristupiti osjećajima, jer ljudi  kažu: Znam svoje obrasce, ali na njima se ne radi emocionalno. Takvim radom dolazi se do toga da se srce ponovno otvori i na taj način ostavlja se mogućnost za transformaciju. U odraslih srce je već povrijeđeno i zatvoreno, oni su u umu i svoje koncepte o vezama već su pretvorili u negativne sudove. Odrasli zato posežu samo za užicima i materijalizmom kao jedinom obliku stvarnosti. Nećete čuti odrasle ljude da govore o emocijama, a kamoli da o njima pričaju zrelo, oni su se vratili u stanje u kojem govore samo o preživljavanju. Sustav je davno otkrio te obrasce pa s njima upravo na tim programima manipulira i stvara zakonski okvir u kojem ih drži u njihovim negativnim spomenutim mišljenjima.

Kad ljudi kažu: neću raditi na odnosima, oni ne prepoznaju što se dešava dalje. Oni vide samo svoju situaciju, razočaranost, ali ne postavljaju pitanja o Animus ili Anima projekciji i o njima donijeli negativne stavove. Odnosi su jako duboki segment čovjeka. Promjene ne mogu nastati u kolektivu, promjene nastaju u pojedincu upravo na osvještavanju odnosa koja je prava individuacija.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut