Jung kaže: “Čovjek je ukrao tajnu prirode – Prometejsku krađu vatre. Proglasio se krivim za nezakonitu intervenciju (krađu vatre od bogova), otkrivajući djelić prastare nesvijesti u tami svog uma. Ta krađa je prisvojila nešto dragocjeno i uvrijedila bogove. Tko poznaje strah primitivca od novotarija i njihovih nesagledivih posljedica, može vidjeti nesigurnost i nelagodu savjesti. Što bi se dogodilo da je slučajno shvatio tu objavu….. Čovjek je Prometej koji krade munju s neba da bi unio svjetlo u sveopću tamu velike zagonetke. On zna da u prirodi postoji smisao koji svijet krije, misterija koja je svrha njegova života i koju mora otkriti”
Svatko tko je u sebi zapalio vatru intelekta ili duha platio je cijenu kao i Prometej. Adam i Eva su izbačeni zbog samo jednog prijestupa, bez prava na naknadu, pa je Prometej zauvijek bio okovan za stijenu, gdje Zeusov orao mu jede jetru. Iako je riječ o triku jer je čovjek kao takav nesvjestan poput Prometeja, nužnost krađe kroz arhetip Varalice (Trikster) donosi nam mogućnost da upalimo svjetlo u tami našeg nesvjesnog. Svaki čin svijesti uključuje “pljačku” ili “otmicu” od kreativnog nesvjesnog, u početku od Boga poput Adama i Eve i stabla života, ili kod Prometeja koji krade od bogova. Jung daje mnogo primjera ove krađe u mitovima, ona je neophodna za prosvjetljenje kao i žrtva koja dolazi zbog krađe. Dakle, širenje svijesti nosi opasnost, odnosno mitovi govore o potopu ili uništenju.
“Priča o Prometeju kaže da je on Titan koji se pobunio protiv bogova, pomogao Zeusu da svrgne tiranskog Kronosa, a zatim je prevario Zeusa i ukrao vatru s neba kako bi oslobodio čovječanstvo od moći bogova. Prometej je protiv univerzalne strukture, on je za oslobođenje čovječanstva od ropstva, to je poriv za prevladavanje ograničenja.
Prometejski duh vidjeli smo u novijoj povijesti Amerike, koju je Tesla tada opisao kao zemlju velikih mogućnosti. To je potraga za novim otkrićima. No, kao što rekosmo, s posljedicama jer je čovjek koristio intelekt kao u mitu za uživanje, što jača narcisoidnost, a potom i stvaranje totalitarizma, jer narcisoidna osoba ne dopušta da joj drugi proturječe, ona želi dominirati nad drugima kolektivna želja za moći, a ona je nesvjesno utjelovljena u jednom Narcisu koji podjarmljuje sve ostale.
Prihvatiti Prometejsku vatru znači živjeti i širiti svoju svijest znanjem, uvidom i kreativnošću, izbjegavajući kolektivitet i razvijajući individualnost. To znači svrgnuti starog umirućeg kralja ili napustiti ono u što ste prije vjerovali, poput vjere u obrazovanje, cilj je postići višu svijest, osloboditi se kulture i navika koje koče razvoj.
“Kolektivnost je sama po sebi zlo, kolektivitet bez zla je nemoguć; čak i najbolji kolektivitet koji možemo zamisliti je zlo – u svakom slučaju najstrašnija dosada, a biti dosadan je zlo.” C.G. Jung
Prometej također simbolizira neurozu koja može procvjetati kada se okrenemo pokušaju napuštanja sprege s kolektivnim ili nesvjesnim obrascima, kao što sugerira njegovo raspeće na stijeni. Sukob s Olimpom predstavlja stvaranje osjećaja autonomije, moći i neovisnosti. Međutim, Prometejeva sloboda, poput hipijevskog pokreta iz 60-ih, donijela je uživanje u drogama i seksualnosti, što je bilo dezorijentirajuće. Kasnije je intelekt potonuo u materijalizam, čovjek se zapleo u carstvo materije i stvorio se mentalni otrov pretjerane racionalizacije kojom smo okruženi. Mit ima svoj nastavak, Prometej se uz pomoć Herakla konačno spasio mučenja, što znači da je psihičko otuđenje konačno doživjelo pomirenje s bogovima ili nesvjesnim. To je pridonijelo širenju svijesti i dolasku naprednijeg stava prema životu. Baš poput zmije u raju, Prometej je čovječanstvu donio dar znanja i svijesti kroz vatru. Postoji Sjena u nama, koju simbolizira otvaranje Pandorine kutije, koju otvara Pandora ali i Prometej, buđenje svijesti u čovječanstvu, a Epimetej je donosio odluke bez naknadnog razmišljanja, što je bezdušnost i okrutnost, vatra bez tame i vode mogu biti razorni.
Poput Prometeja, vezani smo za stijenu ili osuđeni na ovaj planet, gdje doživljavamo beskrajne samsare ili obrasce koje pohranjujemo u nesvijesti i proživljavamo kroz živote. Mit o Prometeju govori o osjećaju besmisla, vezanosti za okolnosti kojom su svi okruženi, nužnost okrutne žrtve koju proživljavamo zablude i bol su naša stvarnost.
“Mislim da je Geneza korak prema većoj svijesti, to je neka vrsta Prometejske krivnje: vatra je bogovima oduzelo znanje. Nešto što je bilo vlasništvo nesvjesnih božanskih moći sada je istrgnuto iz svog prirodnog konteksta i podložno hirovima svjesnog uma. Čovjek koji je uzurpirao novo znanje pati zbog transformacije širenja svijesti. Uzdigao se iznad ljudske razine svoga vremena (“postat ćeš kao Bog”), ali se time otuđio od čovječanstva. Bol ove samoće je osveta bogova jer se više nikada ne može vratiti čovječanstvu. Kako kaže mit, bio je okovan za usamljene litice Kavkaza, napušten od Boga i ljudi. „Uistinu, kada čovjek shvati da više nije nalik čovječanstvu, on je u sebi probudio ono božansko što je pronašao u materiji ili tijelu u kojem bog spava.” Jung

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut